Etika albuma s obradama božićnih pjesama je u principu namjenska, pa tako od još jednog, nabrzaka snimljenog i objavljenog djela Stipeta iz Olovnog Plesa ne treba očekivati ništa drugo nego prigodnu čestitku 'odmetnicima' i akustičnim kantautorima iz Brloga.

Of korz, to tek samo tako izgleda sada kad je on friško objavljen na Božić 25.XII 2012. godine, ali činjenica je da će s vremenom auditorij otkrivati i vraćati se ovom albumu u prigodnim trenucima kroz godinu-dvije-tri, a vjerojatno i za 2-3-4 decenije, pritom možda i ne imajući u vidu kako, kada i zašto je nastao. To Stipetu, odnosno off-projektu Mor Krom Kinski III daje dalekosežnu i dugotrajnu budućnost isto kao što je imaju mnogi prigodni evergreeni sličnog izričaja čija nas prošlost i vrijeme nastanka ne interesiraju previše.

Ovdje je Stipe obradio 10 manje-više poznatih pjesama iz opusa katoličke liturgije koje se redovito koriste u božićnim, novogodišnjim i blagdanskim misnim obredima na svoj relativno prepoznatljiv način akustičnog šansonjera. Uz legato/staccato i tremolo tehniku pridodao je ponešto šmeka countryija, bluesa, bluegrassa, rockabillyija, prastarog hillbillya, 'nove' americane i proto-folka, nadosnimio gitarske sekvence i vlastite prateće vokale, uključio priručne udaraljke, malo lupkanja po kobilici i tijelu gitare, te na koncu dobio staloženi i dostojanstveni komorni ugođaj koji idealno odgovara njegovom svestranom profilu. Generacije koje će ovaj album slušati za pola stoljeća ili stotinu godina, svejedno kada u budućnosti, sasvim sigurno neće iz ovih interpretacija moći prepoznati buntovnika, prgavog blues-rockera, frustriranog otpadnika, eksperimentalistu, noisera, elektroničara i urnebesnog otkačenjaka. Jer, ovdje je Stipe pokazao onu najmirniju i najprisebniju stranu svoje autorski višesmjerne kreativnosti - čistu duhovnost, prozračnu i rafiniranu gotovo do pobožno skrušene sakralnosti što se isijava smirenim vokalom i ugodnim, nenametljivim glazbenim minimalizmom koji u liturgijskom obrascu ne zagovara nikakve perfekcije i virtuzne sklonosti. Ovim obradama Stipe je uistinu dodao svoj duh čednosti, te mada koliko god mi poznavali sve ove tradicionalne pjesme, one zvuče kao da su njegove autorske. Već na samom uvodu sa jednom od najpoznatijih tema "Veselje ti navješćujem" postavio je samom sebi visoki rizik - promijenio je melodiju, takt i intonaciju, ali ne i smisao. A to je napravio u gotovo svakoj kompoziciji da se tek neki izuzeci s 'originalima' podudaraju u melodijskoj ariji "U to vrijeme godišta" i donekle "Sretan Božić svakome" u kojoj je dodao poprilično grlenih basova u vokalnu interpretaciju. U ovakvom šturom kosturu, Stipe nije mimoišao niti slojevitiju strukturu, pa se ležerno opustio u ponajboljem komadu "Pastorella" izvevši ga u vrlo dobrom potkrijepljenom jam-sessionu, a također je solidan performans odradio i u "Danas se čuje glas".

Bilo bi zanimljivo doživjeti duboku starost i feedback naraštaja koji tek dolaze kada će otkrivati ovaj album...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 31/12/2012