S prvim danom Nove 2013. godine osvanuo je 8. studijski album Olovnog Plesa kojeg su momci dali i na besplatni download. Službeno cd izdanje nalazi se kod Zdene Franjića po popularnim cijenama.

Što smo dobili od novog albuma? 18 besprijekornih novih pjesama s naravno brojnim tekstovima poznatih, a i manje poznatih književnika i poeta, redom, to su Kiril Hristov, Izidor Poljak, Miroslav Antić, A.B.Šimić, Ratko Zvrko (!), Gustav Krklec, Dragutin Tadijanović, A.G.Matoš, Josip Pupačić, a Đuro Sudeta je uglazbljen u čak 7 komada. Tu su i dvije autorske; prvu potpisuje bubnjar Bojan Rađenović ("Neznanka") za koju je napisao tekst, te odličan lagani surf instrumental "Galop" uz pratnju drombulja kojeg potpisuje cijeli bend.



Atmosfera je, naravno akustična s uglavnom vodećim legato riffovima iza kojih se nalazi prijatna pozadina s povremenim solažama električne i akustične gitare, staccato dionicama i veoma romantičnim pratećim ženskim vokalom Matije Mrakovčić koja je gostovala u tri pjesme "Proljeće", "Kroz noć" i iznenađujućoj acapelli "Moja pjesma", te učešćem Miloša Drobnjakovića iz Prkosa Drumskih s mandolinom u pjesmi "Svejedno" i klavijaturama u "Tvoja volja". Pronađe se i poneki lagani odjek udaraljki ("Eli", "Kroz šibe života", "Molitva", "Povratnik"), claphands tempova ("Opomena"), tek jedna s usnom harmonikom ("Tvoja staza"), malo špageti-western fućkanja, country/hillbilly šliha i obaveznog Bob Dylan/ Johnny Cash štimunga. Vokali su uglavnom ravnomjerno raspoređeni na romantičnog i senzibilnog Tomislava i daleko oporijeg i gubljeg Stipeta, svatko od njih je znao jako dobro koji tekst mu odgovara, a ja sam nakon prvog slušanja ovog albuma odlučio nakon jako, jako dugo vremena poslušati njihov debi
"Olovne pjesme za olovni ples" iz 2007. godine.

Jako se dobro sjećam. Proljeće, početak ljeta 2007. godine. Taman dan iza mojeg rođendana, jako lijepo prijepodne. Subota (9.VI). Neradni dan. Slobodan. Dobio sam u poštanski kaslić 8 cd-ova od Zdene, aha-ha, ima materijala za slušanje. Kupim pivo i idem preslušavati, ovo znam (Marinada dva albuma, beogradski Činč, jedna kompilacija, Balans, Skretničari i tada meni nepoznati Turi Fuka), no što je to Olovni Ples? Ajde, deder, idemo to poslušati prvo. Ubacim cd i ti bokca, ovako nešto nije prisutno na Slušaj najglasnije... Prva stvar skoro jazz na klavijature, druga na električnu gitaru i tako svaka pjesma, ali nema bubnjeva, no osjeća se da manjkaju. Vokal jako lijep i jednostavan, osjeća se da dopire iz srca. Na omotu piše da su tekstovi od poznatih književnika, a opičila me stvar "Iskren do boli" koja je njihova autorska i "Jesenje veče" na tekst A.G.Matoša. Zadnja je bila "Prosjak by Dangube" u kojoj se konačno cijeli bend s bubnjevima uključio u svirku. Bila mi je to najbolja stvar na albumu, ali mi je manjkalo šusa distorzije gitare. I onda sam si mislio ovako: vidiš Horvi, sad ćeš ti pohvaliti ovaj bend, a onda će te ljudi posipati s pepelom što misliš o nekom 'žnj' izvođaču kad su se svi furali na Arcade Fire, Radiohead, TBF i Hladno Pivo. Koga to zanima? I kome je tada bilo uopće važno što sam ih koncem 2007. godine stavio na listu najboljih hrvatskih albuma. Doduše, bili su mi no.19, ali neka. Barem sam ih spomenuo što znači da sam ih slušao i da mi se sviđalo. Prolazile su godine u kojima sam nevjerne Tome pokušavao uvjeriti da je ovo odličan bend s karakterom i umjetničkim pristupom.

Enivej, taj prvi album sa Marinom Pavlovićem na vokalu i klavijaturama je posve drugačiji od ovog mada je urađen u gotovo identičnim uvjetima. Debi je bio rockerski, Marin je napustio bend, a ekipa je bez njega počela raditi uglavnom akustične albume doguravši upornošću mic po mic da se za njih počela interesirati publika ex-Yu regije, a Croatia Records im objavi album. U takvoj atmosferi, bend je bez ikakvih opterećenja nastavio s klasičnim radom tako da "Sutoni" nije u kompozitorskom pogledu ništa novo ili bitno drugačije od drugog "Noć bez jablana" ili trećeg "Gnijezdo bez sokola".



Za razliku od ranijih albuma, ovog osvježavaju gosti i izabrana lirika koja je uglavnom emotivna s različitim raspoloženjima (melankolija, ushićenje, tuga, romantika), dok se u glazbenom pogledu neke sheme i melodije vrte u već ranije odsviranom krugu stvarajući prosječnost i primjetni kreativni zamor. Osim toga, album je zaista preobiman s toliko pjesama od kojih je 5-6 posve predvidljivih referenci što u konačnici 'pojede' nekoliko izuzetnih pjesama koje se jednostavno 'utope' u lineranoj jednostavnosti. Prije svega to se odnosi na solidne gitarske performanse pjesama "Prolaznost" i "Ljubav" koje su smještene u drugom dijelu albuma ili na izuzetno mirnu i romantičnu "Budi moja noć" uvrštenu skroz na samom kraju. Međutim, od uglavnom patetične tematike pa do glazbe koja tek u nekim momentima pokazuje inovantne zahvate, dojam kojeg ostavlja ovih 65 minuta naveliko druguje s dosadnom mirnoćom u kojoj nema akcije i Stipetovih lucidnih eskapada izuzev uvodne pjesme "Mir svoj gubim" koja je presnažni otvarač za ovako miran i staložen materijal.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/01/2013