S prilično nihilizma i beznađa, ovaj debi album zagrebačkog hc-punk benda frca energijom i silinom sirovog izraza kojeg su kovali prilično dugo. Prvi, nimalo loš, ali zvučno opskuran EP "Mi bez tebe" realizirali su u ono krizno doba COVID-19 pandemije u lipnju 2020. kada nije bilo ama baš nikakvih humanih dodira i druženja, kamoli koncerata, sjetite se, trgovine su radile do 17 h, a razmak između ljudi je trebao biti najmanje 2 metra. Sve nas je to jako otuđilo i udaljilo u prokletom strahu od smrtonosne zaraze. Pet godina kasnije, isti bend se vraća s punim albumom od 35 vrsnih minuta kratko jezgrovitih i sročenih, angažiranih pjesama, više socijalnih i društvenih, nego li političkim. Ovo su mladi ljudi spremni da se otvoreno suoče s nepravdama iznoseći sijaset pozitivnih poruka nošenih agresijom i opozicijom; ne slažu se s kurentnim stanjem i stavovima vršnjaka, a tu se može naći i mnoštvo starih punk otpadnika, ne pljuju po vladi i sistemu, ali se osjeća da kroz stihove prologiraju svojevrsnu demagogiju punkera s klupe u parku dostojanstveno analizirajući rasap mišljenja i kontradiktornosti. Jednostavno rečeno, njihovi tekstovi su bunt i prkos protiv onih koji to tako ne shvaćaju.



Ovdje se nalazi krik očaja pametnih ljudi kojima se soli pamet na mnoštvo načina, odnosno, tekstovi su glavna nit vodilja, a nikako sama glazba koja jest u skromnim hc-punk gabaritima, to jest, ovo je album nakrcan mnoštvom poruka o neusklađenoj simbiozi društva 21. stoljeća nakon pandemije. Uostalom, mnogi veliki i manje veliki hc-punk autori su se izražavali ovako, direktno ili manje, upirući prstom baš u vitalnu sponu - čovjekov stav. Najpozitivnija stvar kod ovih punkera jest da ne traže niti nekakav BMW ili stan, žive na rubu egzistencije, te ne vjeruju nikome osim samome sebi oštro bijesneći na prokleti društveni paravan nikoga direktno ne napadajući. Ovo je njihov svijet, prilično jednostavan, poznat još od vremena najprgavijih punkera i rockera koji nisu bili zadovoljni jednostavno zato jer ih društvo nije shvaćalo, bili su u određenu ruku avangardni u traženju promjena. Ovo nije neki novi punk, uzmite prvi album "Prljavo kazalište" ili "Dolgcajt" Pankrta nakrcanih bijesnim, a i zabavnim hitovima. Nije da su neke velike stilske razlike, Mladen su (pre)više ozbiljni u lirici i ne dopuštaju nikakve digresije, jedina je to razlika, a mogla bi ih koštati velike, buduće slave i popularnosti. Ne želimo Ćićo i Mićo komentrati neke tekstove ovog benda koji su odlična manipulacija i šegačina ovog blasfemičnog i licemjernog društva u kome svatko može svakoga optužiti za duševne boli na račun loše percipiranog komentara. Najbolje je, kako piše naš Edo Žuđelović, svim upornim i strastvenim kreativcima dati 10/10 za album.

Pjesme su kratke od dvije do 3 minute, izuzetak je kompleksna "Nada umire zadnja" od čak 5 dinamičkih i melodičnih minuta ('tko bi dočekao vječnost da mi daruje smrt'), nabijene klasičnim hc-punk elanom i himničnim, pamtljivim oi! refrenima s ponešto street/ skate elemenata, vrlo sirovo, ali dobro izbrušeno u produkciji snimatelja Glazbene Kuće s masteringom Karla Gajšaka. Možda malo zasmeta čistoća zvuka, neki bi rekli da bi bolje pristajala ona stara prljava produkcija Minor Threat i Black Flag, ali, hej, pa ovo je 21. stoljeće. Tko želi, nek' si snimi na audio kasetu jer je album dostupan besplatno na njihovom bandcampu. Svaka od 13 pjesama ima raznolike gabarite, no nije da eksperimentiraju, nego imaju puno zanimljivih ideja, te melodičnih odnosa basova i gitara, a nije naodmet spomenuti da vokal ima onu čvrstoću mlađahnog Lažnog iz čuvenih varaždinskih Krankenhaus otprije 20-ak godina. Bez problema se svatko s punk/hc stajališta može pronaći u svemu ovome, a na albumu se nalaze i dvije stare pjesme "Kao da te nema" i "Spreman na ovaj svijet" u daleko boljim izvedbama. Tu je i neočekivani thrash-core instrumental "Bez buke nema nauke" s kojim bi mogli otvarati koncerte, zatim kompleksno lucidna "HC stvar" ('nemoj se nikad prodati') nalik na livanjskog Andriju, pa i mostarski Lopoč, zatim "Vizije" što počinje poput Goribora, a ima i taj šmek, samo je još jedna kompleksna, čak trodjelna punk-poema, ko' stvorena za neki novi legendarni "Paket aranžman" kombinacijom "Krokodili dolaze", stonera i urnebesne punk završnice. Nama najbolja pjesma je "Uspješna propast" u žestokoj punk/hc izvedbi s pomalo Mudhoney post-grunge revalorizaciji "Touch me I'm sick" himne sa stihovima 'hajde, propadni i ti, budi uspješan u svojoj propasti' koji bi vrlo lako mogli postati znameniti. Već vidimo i majice s takvim natpisima. Prava poruka je i u predzadnjoj "Konjino" (bubnjar je zaista odličan tokom čitavog albuma mješajući tempove ko' Daniel Joe Peters, naravno Mudhoney), a zadnja, još jedna ultimativna himna, najkraća "Mladen" (samo 1.24), energično nabijena uzvikuje 'mi sviramo punk za punkere'.

Nema sumnje, otkako je glavni angažirani hrvatski punker završio u zatvoru, ovo je idealna zamjena. Svijet domaćeg i ex-Yu punka ide dalje.

Naslovi: 1.Probudi se, 2.Krik slobode, 3.Wallgazer, 4.Kao da te nema, 5.Zatočen u mislima, 6.Spreman na ovaj svijet, 7.Bez buke nema nauke (instr.), 8.HC stvar, 9.Nada umire zadnja, 10.Vizije, 11.Uspješna propast, 12.Konjino, 13.Mladen

ocjena albuma [1-10]: 8

čićo i mićo // 14/10/2025