Iz Normandije (grad Rouen) pristiže još jedan opaki bend Throatruiner Records ergele koji je među rjeđima što se koristi materinjim francuskim jezikom. Startali su 2014. prozvavši se u stilu očajno bijesnog Molièrovog leksika 'nit imena, nit zastave' kad je kritizirao tradicionalne običaje i navike kroz pronicljivi humor, no u doslovnom prijevodu 'sordide' je pridjev što ima nekoliko značenja - gadan, prljav, gnusan, odvratan, ružan… a kruže priče da su prvih godina održavali mahnito energične koncerte isključivo po vlažnim podrumima i squatovima, te da su odbijali nastupati u konvencionalnim klubovima. Uz prva dva albuma "La France A Peur" i "Fuir La Lumière" što su, interesantno, oba objavljena 2016., imaju i jedno split EP izdanje s također francuskim bendom Satan (2017); na svima su se jasno deklarirali kroz black metal second-wave generacije 90-ih, no dalo se naslutiti i drugačijih elemenata koji su na ovome trećem albumu daleko uočljiviji. Još ranije se moglo čuti ponešto punk-hardcorea, a ovdje je taj faktor dopunjen i sa sludge frakcijama kroz dvije znatno tromije pjesme "Le Cadavre Ou L'Offrande" i "Carpace" što začudo, završava u fade-outu. Postavu od početka čine 3N - Nehluj (gitara), Nebehn (bas) i Nemri (bubnjevi); svi odreda su i vokalisti u žustrim mračnim growlovima i vriskovima s gromkim pratećim navalama, a većinom baziraju svirku na iskonskim parametrima sirovog blacka s blastbeatovima, ali bez tehnički ušminkanih triggera, duplih pedala i produkcijski popeglanih prostornih dubina. Tek malecko iznenađenje jesu kratki uvodni instrumentali "Prélude" i završni "Postlude" sa staccatima klavira i gitare, ali to ne treba bitno shvatiti pod nužno sastavni dio kad im je konkretan dio od 4-5 pjesama goropadno usklađen bijesan napad na glazbala od kojih je najprijepornija bas gitara svojom izdvojenošću u ponekim momentima što se u blacku one starije sorte rijetko uočavalo: nosi melodiju ritmova brundanjem i 'pletenjem', osobito u naslovnoj "Hier Déjà Mort" s najenergičnijom tutnjavom od 7 punih minuta morbidnih mrakova. Gitara šiba raznoliko fiksirane riffove, čak i raznorazne intervencije, a aranžmani često znaju od urnebesnih galopa odšetati u laganije i atmosferičnije dionice poput "La chute" ili "La Peur Du Noir" čiji frenetičan početak niti malo ne sugerira na posve trom završetak. Onih spomenutih hardcore-punk korijena osjeća se tu i tamo, ponajviše u "La Saveur De La Fièvre".



Ovih 40 minuta nije vrh vrhova žanra, a niti ne podstiče na neke znatnije inovacije, pa unatoč tome ipak ima zavidnu moć magije da i bez nekih drastičnijih zahvata, pogotovo teatralnijih kakvima su skloni izvođači u posljednjih desetak-petnaestak sezona turbulentno uvuče ciljanu publiku u opscene premise ka životu, pesimističkim stavovima i eksplicitno/ implicitne provokacije istinskog bijesa u vremenima modernog apsurda. Valja istaknuti da naslov albuma dovoljno govori - 'mrtav još jučer'.

Naslovi: 1.Prélude, 2.La Peur Du Noir, 3.Hier Déjà Mort, 4.Le Cadavre Ou L'Offrande, 5.La Chute, 6.Carapace, 7.La Saveur De La Fièvre, 8.Postlude

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/06/2019