Francuski Throatruiner Records iz Nantesa je u zadnje vrijeme jako posustao. Nekoć obećavajuća etiketa koja je znala godišnje isporučivati barem jednom mjesečno neki strašan album (koliko mi se čini, od nepunih stotinjak izdanja na Terapiji je recenzirano gotovo sve iz kataloga), evo, sada samo ima albume benda gazde Matthias Jungblutha, a zadnji 'neki drugi' izvođač bili su Death Engine, album "Ocean" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=32060 još početkom 2023. Ne znam, nešto mu je krivo krenulo u suradnji s američkom podružnicom Deathwish Inc. Jacoba Bannona, frontmena Converge koji je bio zadužen da plasira pulene Throatruinera u USA, tja. Pare ljude kvare. Koliko mi je poznato, Fange nisu dobili priliku za američku turneju i tu je vjerojatno 'pukla' suradnja. Nego, ovo deseto izdanje blatnjavih Bretonaca (fange = blato) je ponovno uron u dehumanizaciju aktualnih događaja. Jungbluth se zastrašujuće bori s teškim i ledenim slutnjama ovog pokvarenog svijeta detaljizirajući od pjesme do pjesme osjećaj, razmišljanja i krikove očajnih i frustriranih gubitnika sa sirovim podrivajanjem, ali ovog puta najčišćim vokalnim izrazom! A druga stvar jeste da su programirani ritmovi toliko dobro napenaleni poput Godflesh stroja za mljevenje mrskih neprijatelja! Jeste, ovo je sumorno i teško poglavlje benda sa stroboskopskom gothic mučninom morbidnog industriala gdje je gitarski riff ubojit s death metal prijetnom i čistim zlom 'gnojenja' (purulences), odnosno, uočava se koliko gitaristi Benjamin Moreue i Tiouan le Gal vole Justina Brodericka odmah u prvoj "Cavalieur Seul" (jedan jahač), morbidnjači s himničnim stavom između pakla i raja, samoubojstva i sanjarskog optimizma, a potom u "Sans conviction" (bez osude), gotovo tmurnim lirskim pop kontekstom modernog horrora ('bez emocija osjećam zaplet pod mojim prstima: demijurzi su zadihani, usta su im zašivena bijelim koncem.../ naša suosjećanja su pod uvijetima gluhe ispovjedi i uvjerenja sa sto disonantnih krikova/ svi smo nevini - svi smo krivi... opijeni vlastitim propovijedanjem').



Lirski vrhunac se doseže u pogodno izabranom singlu "Mortes promesses" (mrtva obećanja) gdje se na jako tešku i tromu dark-sludge materiju sriču bolni tekstovi kritike današnjeg društva o šutljivom duhu kada se moraš prisiliti da budeš čovjek nesreće, dvije stope u jarku nečastivim koji te izjeda ičini podmuklim kako bi se mogao suprotstaviti demonima bijelog danje svijetla: 'Dosta nam je mrtvih obećanja! Treba sve preokrenuti, ismijavati! I ne vidi nikakvu zlobu u tome'. Naravno, svi njegovi tektovi su na francuskom jeziku, pa je i to jedan od ključnih faktora zašto ga je Bannon otkantao. Jbga, glupo, zar ne?



Njegovi tekstovi redovito odlično prikazuju glupost i tupost današnjice potvrđujući čak ponekad i neke hit fraze kada je slobodna volja devastirana ("Grand-guignol") ili primjerice okrutno besmislena ("Juste cruel") u ekstremnim konotacijama na francuski državni vrh. A završnica ovog albuma je "Aux abois" (zvijer u zaljevu) referirajući se na čuvenu knjigu Alain-Gérard Slama iz 1993. godine koju bi mnogi trebali pročitati. Gazim sve ono što sam posijao - iskorijeni sve što sam ikada volio. Rasprava ovdje može biti u izobilju. Tokom čitave fabule Jungbluth je maksimalno trezven organizator suvremene, teške tragikomedije koju u potpunosti razumijem s Jungbluthove strane jer ga pratim i pišem o njemu još od najranijih dana.

Sve je ovo jako dobro, ali nije mi jasno zašto ovaj bend konačno ne dođe u Hrvatsku?

Naslovi: 1.Cavalier Seul, 2.Sans conviction, 3.Mortes promesses, 4.Grand-Guignol, 5.Juste cruel, 6.Langues fourchues, 7.Aux abois

Ocjena (1-10): 8.5

horvi // 19/03/2025