Hm, nešto se čudno zbiva u francuskom Throatruiner Records. Ove tekuće godine izdali su samo 2 albuma i 1 EP, a to je bio povod da Sordide napuste Matthiasa Jungbluta i potpišu ugovor s Les Acteurs de l'ombre, malo znanu etiketu iz Nantesa specijaliziranu isključivo za black, doom i depressive žanrove metala koju uređuje i vodi šačica volontera. Do sada su od 2009. objavili 90-tak izdanja među kojima se nađe RüYYn, Void, Mur, Numen, Blurr Thrower, Darkenhöld, Monolithe, Déluge… ako kome bivaju poznata imena. Neke od njih sam slušao, a vizualno načelo je da odreda imaju fantastično dizajnirane omote u umjetnički dorađenim kreacijama. Pa, možda se ovom trojcu iz Normandije (iz Rouena) posreći u četvrtom pokušaju s dugosvirajućim ostvarenjem. Prethodno napustivši i ekipu benda Satan s kojima su realizirali prelomni split EP 2017., nastavljaju razvijati svoj mračan black koji nije samo metal već i punk, a bome i black'n'roll dodavši mu rockerskiji pristup. Također se i vokal stropoštio više u punk-hardcore manire (sva trojica su i vokalisti) tako da ovdje nije riječ samo o klasičnom blacku, te ne treba očekivati nikakve uobičajene šablone. Tu je poprilično prljav zvuk, dakako namjeran kako bi se dočarala underground fluktacija (sve je snimano starinskim, analognim sistemom na magnetofonske trake), te neophodna originalnost po kojoj je bend znan svojim jedinstvenim morbidnostima.



Od uvodnih tutnjava "Je n'ai nul pays", preko "Ruines futures" i "L'atrabilaire" s mračnim izobličenjima melodija i uskomešanih neurotičnih raspoloženja defiliranih makabričnim atmosferama režavih riffova, sirovih trzaja, te hladno frustrirajućom reminiscencijom oldschool zahvata, bend pokazuje da se podjednako nosi s tom klasičnom starinom kao i modernim olujama barbarskih krešenda, dokazuju da nisu samo tek tako zapeli bivšem izdavaču za uho. Sada ovdje, nakon dvije godine putuju novim disonantama koristeći vrlo primamljive repeticije baš na sirovom punk-hardcore duhu s uznemirujućim i nelagodnim opservacijama potpomognutim promišljenim tekstovima o ugnjetavanju, mržnji, zavisti i netrpeljivosti sve dok ne dođe melankolična, skoro pa 7 minuta dugačka "Ne savoir que rester" pokazujući i određeni pomak ka tromoj post-black/ depressive stilizaciji. Teško za očekivati da bi ovo mogao biti sentiš-stiskavac, ali ucviljenost razjarene romantike postoji. Naslovna "Les idées blanches" s gostovanjem Master of Goats (gostovao im je na dva albuma udarajući timpane i svirajući cimbule!!!) ima sasvim neobičan orijentalni uvod protežući i arabeske, te vidne natruhe folka sjeverne Afrike prešavši potom u drsku sporost devastiranog krajolika namjerno se zabavljajući monotonijom praznine i ništavila poentirajući tmurna post-metal staccata. Ubrzavši tempo u "Le silence ou la vie" na kombinaciju čudnovatog black-punka poput black D-beat žanra koji još nije službeno potvrđen, a trebao bi biti barem kod ove pjesme, energetska punkersko-metalna morbidnost je neosporiva: pjesma ima dvodjelni aranžman jašući samoubilačkim tempovima, a interesantno je da bas gitara ima vraški raznolik spektar tehniciranja. S posljednjom, čak 9 minuta dugačkom "Vers jamais" pokazuju mnoštvo svojih utjecaja neugodnim podražajima, bolesnim konfiguracijama, bilo da su one spora staccata na početku s nizom breakova i uvrnuto kakofoničnih poteza ili naletima brzine tijekom drugog dijela, kompozitorska prisebnost i originalnost je neosporiva.

Nije ovo Converge, Behemoth, Katatonia, Cowards, Birds In Row, Black Flag iz eksperimentalnijih i psihodeličnih dana, te još štošta asocijativnog kada se ova komadina sluša, ali ovdje uistinu ima svega i svačega, ne samo u ovoj posljednjoj pjesmi, nego i na čitavom albumu. Odmak od prethodnika "Hier Déjà Mort" (2019) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29334 je vidljiv i čujan, a na njihovoj bandcamp stranici između ostalog navodi se i experimental metal što znači da su u do sada ponajboljoj fazi karijere. Svašta se ovdje krije i otkriva. Zanimljivo djelce.

Naslovi: 1.Je n'ai nul pays, 2.Ruines futures, 3.L'atrabilaire, 4.Ne savoir que rester, 5.Les idées blanches (feat. Master of Goats), 6.Le silence ou la vie, 7.Vers jamais

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/07/2021