U svijetu modernog metala ne mora nužno biti akcentirana kristalna produkcija, savršeni zvuk i tehnički svirački perfekcionizam s novim pristupima (djent, math/post, avant-garde...). Može biti i sušta suprotnost takvim ispoliranim detaljiziranjima poput ovog dugosvirajućeg prvijenca sastava Vermin Womb čije ime 'gamad utrobe' (a može metaforički značiti i kojekakve boleštine maternice) u potpunosti odgovara bijesnom i ružnom zvučno-lirskom sadržaju punom divljaštva, razaračkih poriva i manijakalnih opservacija. Prije dvije godine njihov diskografski prvijenac, EP "Permanence" je odjeknuo bombastičnim praskom u undergroundu: pjevač i gitarist Ethan Lee McCarthy je imao veliku potporu fanova bivšeg benda Clinging To The Trees Of A Forest Fire odakle je za ovaj album pozvao bubnjara JP Damrona, a široka distribucija za cijeli svijet je odigrala presudnu ulogu da se ništa ne prepušta slučaju. Osim toga McCarthy je član i vrlo sličnih pomahnitalih bendova Primitive Man i Withered. Za informaciju, basista je Zachary Harlan koji je također drugovao jedno vrijeme s njima u CTTTOAFF da se takoreći sav onaj njihov apokaliptični i ekstremni grindcore pretopio u ovaj pošandrcali neandertal od 23 minute.



A spram debitantskog EP-ija, ovaj album s 10 pjesama donosi još brže, živčanije, ogavnije, sočnije, eksplicitnije i teže provarljivije death/ grindcore karakteristike u najbrutalnijim oblicima dizajniranih za namjerno maksimalno ružan dojam. Prkoseći baš u inat svim ljepotama najtežeg zvuka, ovaj trojac se sukobljava s pomovima račvanja i križanja gdje, kad i zašto 'nešto' postaje ogavno do neprijateljstva da se u njihovom slučaju čak ne može niti govoriti o opoziciji metalu, a kamoli o alternativi. Ovaj njihov zvuk i stil su namjerna druga strana svega što se općenito smatra odvratnim u ovakvom brutalnom izrazu - oni su još ogavniji u tom korištenju blackened grindcorea s povremenim sludge baražama tek na momente si dajući oduška za predah od urnebesnih galopa i disonanca, dok taj McCarthyjev zastrašujući vokal nimalo ne opada na intenzitetu bijesa i nemilosrdnosti. "Entombed" zakuhava odmah vreli kazan raspadajućeg izmeta što se lije po "Industrialist" i s punom snagom vije ovakav urnebesan smrad kroz dvije centralne teme "Disrepair" i "Present day". Sporiji tempo se pojavljuje tek u "Age of neglect" i završnoj "Cancer", a između svega toga se plete neugodna, mračna i nihilistička fabula malodušnosti bez imalo oportunizma i ikakve mogućnosti za uspostavom bilateralnih odnosa s okolinom.

Ovo apsolutno nije bend i album baš za svakog ljubitelja ekstremnog metala i grindcorea. Vermin Womb su očito željeli napraviti najodvratniji album sa sirovim strastima i koliko mi se čini, u tome su uspjeli do onog trenutka kada se ne pojavi netko s još ogavnijim sadržajem. Možda takav i postoji, ali osobno nisam čuo ove godine nešto istovremeno da je prikladno ovakvom sadržaju s dozom relevantne black/death/grind umjetnosti. Nevjerojatno uvjerljivo.

Naslovi: 1.Entomb, 2.Industrialist, 3.Disrepair, 4.Present day, 5.Rank & file, 6.Pitiless, 7.Age of neglect, 8.Inner world, 9.Slave money, 10.Cancer

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/11/2016