Već skoro tri desetljeća su nogometni stadioni u Iranu rezervirani isključivo za muškarce, i time ne mislim na igrače. Naime, nakon Islamske revolucije je ženama zabranjen ulaz na utakmice zbog, pazi sad ovo, činjenice da bi psovke i ružne riječi koje se tamo jelte mogu čuti, mogle naškoditi krhkim ženskim ušima! Pa je naravno bilo puno lakše zabraniti ljepšem spolu pristup, nego zabraniti psovanje.

Posljednji film možda najpoznatijeg iranskog redatelja u svijetu, Jafara Panahia, se bavi upravo tom temom. Jesen je 2005-te godine. Igra se odlučujuća utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2006. na kojoj Iran mora pobijediti Bahrein ako želi na smotru najboljih u Njemačku. Pratimo sudbine nekoliko djevojaka koje su uhvaćene kako se prerušene u momke pokušavaju uvući na tu utakmicu i koju onda provode u improviziranom pritvoru s mladim vojnicima kao čuvarima. Djevojke bi pod svaku cijenu željele vidjeti što se na terenu dešava, a i vojnici bi puno radije gledali tekmu nego čuvali ove problematične ženske, ali naredbe su naredbe.

Kontrast između tradicionalnih vojnika koji dolaze sa sela i modernih naprednih Teheranki je sjajan upravo kao pokazatelj zadrtosti tradicionalnog mentaliteta u društvu. Smiješno je vidjeti i kako te djevojke često puno više znaju o nogometu i samim igračima od spomenutih im čuvara, a posebnu dimenziju filmu daje i činjenica da je sniman poludokumentaristički, na stvarnoj utakmici.

Panahi je dosljedan kritičar anomalija u suvremenom strogo patrijarhalnom iranskom društvu (primjerice, tu je ključan njegov film "Circle" (2000) u kojem isto govori o teškom statusu ljepšega spola), iako je u intervjuu kojeg je dao za Delo kao gost prošlogodišnjeg ljubljanskog LIFFe festivala (film je inače na tom festivalu osvojio nagradu Amnesty International Slovenije) izjavio da je iransko društvo otvoreno, ali da su njegov glavni problem tradicionalisti. To je potkrijepio i primjerom: danas u Iranu polovicu stanovništva čine mlađi od 30 godina, često dobro obrazovani pojedinci. Ipak, religija i spomenuti tradicionalisti u njemu igraju ogromnu ulogu - kad je (kontroverzni) predsjednik Irana Mahmoud Ahmadinejad prije nekoliko mjeseci dozvolio da žene mogu gledati nogomet na TV-u u posebnim prostorijama (no, strogo odvojenim od muškaraca!), pobunili su se određene vjerske vođe s argumentom da Islam ne dozvoljava da žene gledaju muškarca koji ima gole noge i ruke (!!!). I, kako to već biva, uskoro nakon toga je ta predsjednička odluka povučena. Dok su u Europi najveći problem današnjeg nogometa problematični huligani, zanimljivo je vidjeti skroz druge probleme koje prate taj, meni osobno ne baš previše zanimljiv sport (koji se uzgred budi rečeno skoro pa ne prikazuje u ovom politički oštroumnom filmu), u drugim državama.

Neuobičajen film za gledatelje navikle na holivudsku konfekciju, ali će filmoljubci zasigurno doći na svoje s ovim dobitnikom Srebrnog medvjeda na prošlogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu.

ocjena filma [1-10]: 8

sale // 22/01/2007