Dvadeset drugu godinu zaredom, najvažniji slovenski međunarodni filmski festival je ponovno u potpunosti preuzeo obožavatelje filma u Ljubljani, ali već petu godinu zaredom i u Mariboru, od kojih oni najzagriženiji i uzimaju slobodne dane na poslu kako bi ovih jedanaest dana u mjesecu studenom neometano uživali u sedmoj umjetnosti. Ovogodišnji program u svojih dvanaest kategorija nudi preko sto filmova, a mariborski program, o kojem u velikoj većini primjera ću pisati u ovom i slijedećem članku, obuhvaća 24 dugometražna igrana filma. David Cronenberg, čija se retrospektiva filmova prikazuje ove godine na festivalu, je otvorio moj Liffe svojim zadnjim filmom naslova "A Dangerous Method". Film je to smješten u začetak prošlog stoljeća, u kojem pratimo početke razvoja psihoanalize te odnosa između Freuda i Junga, čije prijateljstvo i međusobno poštovanje počinje rušiti pacijentka Sabina Spielerein, ista ona koja ih je na početku i povezala. Uz to, priča je to i o okovima malograđanskog društva (Freud u jednom momentu vizionarski izjavi da će njihova metoda i za 100 godina buditi duhove), te oslobađanju libida i kreativnosti.

Gledateljima naviklim na raniji stil Davida Cronenberga (Videodrome, Crash, The Fly) će ovaj film biti "premlak" - mogao bi ga režirati bilo tko drugi, obzirom da nema onaj poseban Cronenbergov pečat mračnih tema i opičenih likova. Na prvu loptu barem, jer se iza lijepe fotografije i krasnih pejzaža kriju mračne tajne ljudskog uma, dakako. Cronenbergov očito vrlo dragi glumac Viggo Mortensen je opet tu i to kao nitko drugi nego Sigmund Freud, a možda najdojmljiviju ulogu ima Keira Knightley kao spomenuta Sabina. Iako bi uz pokoji kadar (recimo snova, flashbackova sjećanja ili slično, što bi se opravdano poklapalo s temom psihoanalize) mogao zaraditi pokoju točku više, "A Dangerous Method" je i više nego gledljiv i zanimljiv film. Ipak, ostavlja dojam "školskog filma" (takvog kojeg će studeti psihologije ići gledati da bi upoznali lik i djelo svojih uzora), pa ja recimo ne znam baš da bi ga gledao opet... Neortodoksni i osebujni policajac (odličan Brendan Gleeson) u nekom malom zabačenom irskom selu, dobiva pomoć u vidu specijalnog agenta FBI-a, kada rute međunarodnih krijumčara droge uključe i obale tog sela. Komedija "The Guard", koja je sudeći po traileru, mogla biti odlična, da ne kažemo kultna, na žalost to nije ispala.

Utjecaj američkog režisera Quentina Tarantina, te britanskog mu filmskog brata Guya Ritchiea je toliko velik, da smo nakon njihov remek djela kao što su "Reservoir Dogs", "Pulp Fiction" te "Lock, Stock and Two Smoking Barrels", dobili masu filmova koji u sličnom stilu prikazuju svijet kriminalnog miljea. Primjerice, gangsteri nisu šupljoglavci već mahom eruditi sjajnih govorničkih sposobnosti. U ovom slučaju su naši kriminalci filozofi, a glavni junak pretio hedonistički sin jedinac. Sve bi to bilo OK da automatski ne podsjeća na gore spomenuta imena i ne nudi neke nove dimenzije već viđenim situacijama. Daleko od toga da je "The Guard" loš film (sadrži podosta uspjelih fora, pa čak i na račun hrvatske nogometne reprezentacije, koja nakon utakmice s Turskom ovaj vikend možda više nije toliko točna), jednostavno, mogao je biti dosta bolji, legendarniji čak. Najtoplije iznenađenje u ovom dijelu LIFFEa, je meni zasigurno francuski "Les femmes du 6eme étage". Radnja se dešava u Parizu 1960ih godina kada u francusku buržujsku obitelj dolazi nova mlada španjolska sluškinja Maria (prekrasna Natalia Verbeke), prilikom čega Jean-Louis, konzervativni gazda kuće kojeg odlično glumi Fabrice Luchini, počinje otkrivati potpuno novi svijet strasti, slobode, flamenka i paelle.

Odlične priče prožete humorom i trodimenzionalnim likovima, te sjajne glume i režije, "Les femmes du 6eme étage" je jednostavno odlično napravljen uber pozitivan filmić kojih nam nedostaje kronično. Nema tu govora o nekoj holivudskoj šećerani, to je naprosto film o otkrivanju slobode i života kakvog bi svi trebali živjeti. Suprotnosti koje nas privlače bi se dale vrlo lako primjeniti i na bilo koje druge dvije stereotipno gledano različite države (ili pokrajine, ili grada ili bilo čega) - lako mogo zamisliti verziju gdje, primjerice, Austrijanac počinje otkrivati veseli svijet bosanskih djevojaka, raznih pita i ćevapa. Naravno, to sam dodatno olakšava prijem ovog filma i identificiranje s njegovim likovima posvuda po svijetu. "Till det som är vackert" je prvi dugometražni film švedske redateljice Lisa Langseth, koja je napisala i scenarij za ovaj uradak. Katarina je mlada djevojka problematičnog ponašanja. Majka alkoholičarka joj ga ništa ne olakšava, pa utjehu i bijeg iz krute stvarnosti pronalazi, sasvim slučajno, u klasičnoj glazbi. Pukom srećom i snalažljivošću dobiva posao kao recepcionarka u koncertnoj kući, a uspjeva se nekako i zbližiti s glavnim dirigentom. Kada se čini da joj život konačno pruža priliku za ispunjenu budućnost, umiješava se eros i, kako to već bude u životu i filmu, komplicira stvar do boli. Katarina se grčevito bori za svoj novi život, ne želeći ga ispustiti ni pod koju cijenu.

Prije svega vrlo dobre priče i odlične glume (pogotovo mlada Alicia Vikander), ova na momente švedska verzija "Fatal Attraction" uz naglašeni socijalni element, je vrlo dobro djelo koji daje misliti o tome gdje su granice koje osoba ima da bi došla do boljeg života. Uz, naravno to, kako su "male" stvari dovoljne da nam promjene život u potpunosti (na bolje ili na gore). Slovenski "Izlet" je prvi film mladog Nejca Gazvode koji uz režiju, kao i švedska mu kolegica gore, potpisuje i scenarij. To je, pojednostavljeno rečeno, katarzičan film ceste o odrastanju (nisu li svi pravi filmovi ceste upravo takvi) u kojem pratimo vikend u životu troje prijatelja koji tokom ljeta odlaze na izlet na obalu, kako su to nekada radili u školi. S time da su sada stariji, ne nužno pametniji, razočaraniji u život i možda i više sjebaniji nego u samom pubertetu, samo na malo drugačiji način. Gregor je profesionalni vojnik koji je trenutno na dopustu s misije u inostranstvu, Živa je djevojka koja ima skrivene probleme o kojima prijatelji još ništa ne znaju, a Andrej je njihov najbolji prijatelj koji bez dlake na jeziku napada sve oko sebe čime prikriva činjenicu da je usamljena i neshvaćena duša. Uz piće, lake droge i intenzivno druženje, na površinu izlaze neke stare situacije, uz naravno nove.

Snimljen s malim budžetom i digitalnim foto aparatom (što je i trend u svijetu jer se time značajno smanjuju troškovi i omogućuje snimanje filmova koji inače ne bi mogli biti snimljeni), "Izlet" uspješno progovara o izgubljenoj generaciji osamdesetih, a u kojoj se mogu pronaći i oni nešto stariji. Da je to prepoznala i publika, potvrđuje i nagrada iste na ovogodišnjem filmskom festivalu u Sarajevu. Radi se o vrlo dobrom filmu, koji doduše pati od sitnih nedostataka, ali koji je eto dokaz da se može, ako se stvarno hoće. Kako je još dobar dio festivala pred nama, za očekivati je još sjajnih filmova!

Liffe 2011

• dio 1.
• dio 2.

sale // 14/11/2011