Furiozne obrade starih i ne tako starih filmova su napravile puni krug i došle do trenutka kada netko izvali takvu glupost da studio jednostavno baci 100 milijuna dolara u njihovom smjeru u nadi da će se iz toga izroditi nešto dobro ili profitabilno. Kreativnost ima sve manju vrijednost u Hollywoodu.Ponovna obrada Paklenog vala je samo jedan od jačih dokaza da je to jedina realnost velikih filmskih studija.
Pakleni val je simpatični akcić iz 90-ih bez previše mozga koji nije obilježio dekadu, ali je ostao u sjećanju zbog glupavih dijaloga, pomalo isprazne glume i gotovo nikakve radnje.
Jedan od pozitivnijih aspekata vezanih uz taj film je bila činjenica da je režiju potpisala žena, Kathryn Bigelow, što je izuzetno rijetka pojava u Hollywoodu, a još manje unutar akcijskog žanra.
Tko je tu vidio nešto što je trebalo ponovno ispričati, uz još manju kvalitetu, očito nije razmišljao o ničemu osim o zaradi i izbjegavanju stvaranja novog materijala i realizacije svježih ideja.
S obzirom da film nije zaradio dovoljno ni da vrati uloženo, možda će poslužiti kao poučna priča i upozorenje da neke ideje zaista treba ostaviti da plutaju u svemiru. Mnogi nadobudni filmaši (ili barem scenarist ovog filma) smatraju da će uspjeti postići nešto u vidu karakterizacije svojih likova ako ga započnu s flashbackom u kojem glavni lik prebrodi, pretrpi ili svjedoči nečemu traumatičnom.
Vode se nekakvom slabašnom nadom da ćemo tog lika smatrati višedimenzionalnim ako je ona ili on nešto radio prije razvoja glavne radnje. Ove škole se drži i scenarist filma, a njegovim tragom ide i redatelj, inače filmski snimatelj, kojeg je studio smatrao izvrsnim kandidatom za upravljanje smećem vrijednim 100 milijuna dolara. I zato u uvodnoj sceni gledamo impresivne motociklističke skokove tokom kojih se dogodi tragedija koja popularnog ekstremnog sportaša poznatog kao Utah ostavi bez bliske osobe. To apsolutno nikako ne pridonosi živosti i uvjerljivosti lika, niti poboljšava njegovu drvenu glumu.
Utah se nakon nesreće povlači iz svijeta ekstremnog sporta i priključuje FBI-u. Što je sasvim logičan karijeristički slijed. I dok on tako trati dane u federalnoj službi, uspije primjetiti da je niz efektnih i vratolomnih pljački zapravo dio jedne šire priče. Podsjećaju ga na jedno spiritualno hodočašće gurua slobodnog života i ekstremnog sporta. Ta osoba je poginula dok je izvršavala jedan od samozadanih osam mističnih i ultra teških zadataka, ali kriminalna ekipa koja je zapela za oko FBI-u uspijeva poput lahora prolaziti prve zadatke. Postizanje cilja, tj. prolazak svih osam etapa donosi svojevrsnu nirvanu u stapanju s prirodom i avanturističkim duhom i trebale bi biti jako teške, ali za ovu tajanstvenu ekipu ništa nije teško, a ako usput destabliziraju globalni ekonomski poredak, ne možemo reći da nisu nimalo korisni. Zapošljavanje Utaha je stoga bio pametan potez od strane FBI-a jer se njegove ekstremno sportske vještine savršeno uklapaju u njegov novi zadatak. Infiltraciju u tu slobodnoumnu, šatro aktivističku ekipu koja je na kraju dana samo još jedna lopovska organizacija. Akcijske scene se nižu kao po traci, zanimanje donekle održavaju elementi ekstremnog sporta, a sve ostalo je naporno, napuhano i izrezano na tako sitne komadiće da se gotovo ni ne može povezati jedna koherentna priča. Stvar je u duhu, kao što glavni akteri filma to shvaćaju.Jednostavno se treba prepustiti struji i pričekati kraj.
Nepotrebno, neadekvatno i nedorečeno osvježavanje filma koji ni sam nije imao podlogu za višestruka isčitavanja.

ocjena filma [1-10]: 3

robert tabula // 07/01/2016