"Film je po formi i narativnoj strukturi sličan svom glavnom junaku - istovremeno i dokument i bajka, i urban i emotivan i romantičan." Ovaj citat preuzet iz press materijala jest u stvari pravi sažetak filma. I ako se filmu pristupi na taj način, proživjeti će te jedno lijepo putovanje kroz život Vlade Divljana.

A u nastavku slijede i neka moja razmišljanja o filmu i oko filma. Kao prvo, moram reći da sam se cijelo vrijeme trajanja filma osjećao kao da sam na nekom koncertu, jer poslije svake pjesme, a bilo ih je, sam dobio poriv za aplauzom. A vjerujem da je i to neki znak, koliko me ovaj film dirnuo. Drugo, veliki koncert u Tvornici Vlade i Ljetnog kina, ulazi mi u TOP5 neprežaljenih koncerata u životu. Ostatak čine Nirvana u Ljubljani, EKV na Brucošijadi FER-a '90e, grupa JACK u Amsterdamu te House of Love u Zagrebu. Ipak, na tom su koncertu moja supruga i najstarija kćer doživjele fenomenalno iskustvo, pa su na neki način ublažile moju tugu.

Kad čitam knjigu ili gledam film o nekom svom "Idolu", uvijek postoji dvojba da li bi radije gledao nostalgično emotivnu priču pa da mi ostane u sjećanju kako sam ga i zamišljao ili pak nešto o njegovom životu što malo tko zna, pa da me s nekim stvarima možda i razočara, ali da ipak saznam da je i on bio čovjek, imao uspone i padove, teške trenutke...

Gledajući, u slučaju "Nebeske teme", sastav koji je učestvovao u snimanju filma, bio sam siguran da će se dogoditi ova prva solucija. Nakon takvih filmova, uvijek ostaje pitanje, da li smo sve vidjeli, da li su nam nešto prešutjeli... Kad gledamo ili čitamo o "zločestim dečkima" (ili curama), znamo što očekujemo, no uvijek je pitanje kod dobrih, da li su imali i tu "zločestu"stranu. Ne pišem to zbog senzacionalizma, niti je ovaj film htio biti senzacionalistički, no kad je Gile tijekom svojih lamentiranja u filmu napominjao da se uzimalo i trošilo "sve i svašta", možda smo ipak trebali dobiti "nešto" da to potkrijepi. S tim ili bez toga, Divljan je bio i ostati će "lepi (i dobri)" Vlada i sjećati ćemo ga se po odličnim pjesmama, a na njegov spomen uvijek će se pojaviti knedla u grlu. Knedla je bila i tijekom cijelog filma, a bome i suza u oku.

Inače film je napravljen kao fejk radio emisija, na sam njegov rođendan, u kojoj se 24 sata sluša samo njegova muzika i u kojoj sudjeluju njegovi poznanici i prijatelji. A ta emisija kronološki je isprekidana njegovim životom, od samih početaka, upoznavanja Zdenka Kolara, prvih bendova, pa dolazak Šapera, preko kratke i burne faze s Idolima, odlaska u Australiju sve do zadnjih dana života.

Ispalo je da, od glavnih spomenutih činjenica nisam znao da je završio geologiju, a kasnije i još neki studij u Australiji, smetnuo sam s uma koliko je muzike za film i predstave za djecu napisao, a jedan od naj trenutaka je bio uvrštavanje kafanske verzije Ja je zovem meni da se vrati iz filma "Šest dana juna". Šteta je da nije obuhvaćen i album "Die Tonzentrale", koji je bio predstavljen i u zagrebačkoj Močvari, ali toliko bi se toga o Vladi moglo ispričati, da ne bi bila dovoljna ni prava sapunica.

Ostalo je bilo sve manje više poznato i očekivano, barem što se tiče njegovog muzičkog života. Osim toga dobili smo uvid u njegov privatni život kroz priču njegovih najboljih prijatelja i porodice, no taj mi se dio činio predug i monoton. I tu se gubila dinamika filma. Naime, nitko od sudionika, osim onih na radiu, nije pričao u kameru, nego je njihov glas išao u podlozi, a oni su za to vrijeme obrezivali masline (Rundek), gledali u razrednu ploču (Šaper), sjedili u restoranu i jeli tortu (Šandorov), da Vam baš sve ne otkrijem. Simpatičniji su bili arhivski isječci intervjua s Ducom Marković ili iz Retromanije.

S druge strane, dobili smo odlične covere nekih pjesama od strane Bajage, Rundeka, Maxa i Gileta, cura iz Zemlja gruva i na kraju Stray Dogga, i prava je šteta da film ne prati i odgovarajući soundtrack isprepleten originalima i ovim coverima. No, ima vremena i za to. Također, šteta je da nema više mladih izvođača koji bi mogli reći koliko je Vlada s Idolima ili bez njih utjecao na njih i njihovu odluku da se bave muzikom, jer bi time dobili puno širi pogled nego od strane njegovih suvremenika, koji su se slagali s njim ili nisu.

Na kraju, čini mi se da samo kritiziram, a treba reći da je film odlično koncipiran, ima glavu i rep i nigdje ne ispada iz kolosijeka. Odlični su slika i zvuk i treba ga gledati u velikim dvoranama i biti će prava šteta ako ne doživi pravu kino distribuciju, iako preporučam ga gledati doma, jer se onda možeš opustiti i plakati cijelo vrijeme.

pedja // 13/06/2019