Iza ovog njemačkog psudonima nalazi se Svetislav Vukov iz Kule koji je startao s projektom koncem 2010. godine. U početku je bilo zamišljeno da samo radi podlogu za amaterske horror filmove, no cijeli posao se pretvorio u vrlo skladan glazbeni projekt.

Ovo mu je prvo javno ostvarenje, a predstavlja se u mračnom electro-pop/EBM/industrial izdanju koje krasi duboka ambijentalnost, magični atmosferski pejzaži, psihodeličnost, široki prostor i 'friziranje' po slobodnom nahođenju. Veliki plus ovog kompozitora je da nije zaokupljen klišejima, šablonima i nekakvim standardima, te što nesmiljeno dolazi kroz različite eksperimente do odgovarajućih, veoma dobrih rješenja. Samo pet kompozicija u trajanju od nepunih 12 minuta ispunjeno je synthovima, samplovima i različitim zvučnim oscilacijama prodefiliranih kroz eksperimentalno-istraživački pristup s očitom tendencijom da se na površinu izvuče koherentna melodija sa vrlo skladnim i slojevitim minimalističkim tretmanom. Plesne skladbe "Imbecile and whore" s nastavkom u "Vicious, but honourable screwing" i odlična, gotovo techno-trance "It's honourable, I said" imaju bliskih poveznica sa EBM/industrial temeljima, mada priznajem da mi gruba i mračna recitacija teksta na srpskom i engleskom jeziku nije baš najjasnija: 'i onda je patos progovorio! Gde si ti bio kada si milostivi pakao na leđima nosio, pa te čeličnim pogledom ošamario, svaki put kad bi je se setio!'. Nisam shvatio da li je riječ o metafori, citatu iz nekog filma, neke 'crne mise' ili nešto sasvim deseto, ali u kontekstu kompozicije djeluje veoma intrigantno i zagonetno. Nečega ima, ali nisam otkrio šta to jeste.

Još jedan plus ovog autora je da ne banalizira, te što su kompozicije prilično kratke, u prosjeku cirka 2 minute. Ne dosađuje s nekakvim repeticijama, već je poput hardcoreaša jasan i britak. Sve ono bitno je sabio taman u optimalnom vremenu da izbjegne monotoniju i nekakvo iščekivanje slušatelja na naredni korak.

Fino, gipko i tečno.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/07/2011