Jedan od najoriginalnijih new-wave/ post-punk/ art rock gitarista s ovih područja, dakako Slavko Remenarić (ex-Boa) dao je težak zadatak za fanove što se tiče imena. Million ima uistinu beskrajni popis koječega na internetu, a ako se nemaju točni linkovi njegovih službenih stranica, satima se može pretraživati i praktički ne pronaći ono što se traži. Ali, on nikako ne odustaje od tog imena, pa zašto i bi jer je riječ o njegovom velikom hitu od prije 43 godine s kojim je uzdrmao dotadašnje temelje new wavea u bivšoj Jugoslaviji i donio ogromno moderno osvježenje. Ovaj drugi album je već ranije djelomice promovirao na koncertu u zagrebačkom Hard Place-u www.terapija.net/koncert.asp?ID=32626 28. rujna 2023., a najavljivao ga je s nekoliko singlova "Ja samo sanjam", "Sretno uzbuđenje", "Jednom"... koji su polučili vrlo dobar medijski rejting, primjerice što se tiče gledanosti spotova na youtube. Valja istaknuti da je manje-više kompletna glazba njegov instrumentalistički rad gitara, basova, synthova, klavijatura s tek ponekim gostovanjem Zvonimira Duspera kao producenta koji je povremeno odsvirao klavijature i bubnjara Ivana Levačića, a na glavnom vokalu je Ernest Ivković uz pratnju Zorane Unković i Tine Kresnik.



On se u autorskom aspektu, a osobito kao instrumentalist svaki puta pokazivao u nekom drugačijem izdanju, prvenstveno kao gitarist, pa je tako ovdje osnovnu konstrukciju satkao od razgovjetno prozračnih melodičnih legata s dark šlihom post-punka gotovo u svakoj od 10 pjesama preferirajući mnogo izbojaka, minijatura, staccato izleta i solo dionica stvarajući komplementarnu dramatiku na uglavnom minimalističke aranžmanske obrasce. To je odmah prepoznatljivo od prve teme "Slika se mijenja" u kojoj se osjećaju duhovi prošlosti i romantičnih dance-rock obzora, a i Ernestov vokal zna povremeno dovući slične asocijacije. Najsnažniji funk komad "Sretno uzbuđenje" pumpajućim hard ritmom ulazi u lirski segment Slavkovog prepoznatljivog angažmana, ovaj puta sofisticirano ironičnog o društvenoj taštini prestiža ustvari aludirajući na lakomislenost konzumerističkog načina života i pripadajućeg svjetonazora virtualnog svijeta, a uz to se odmah nameće i naredni, iznenađujući krautrock "Polje" od punih 7 minuta elektronski nabijenog drajvinga s filom režavih synthova i stilizacije tipične za nasljednike plesnih Can, Neu! i La Dusseldorf poput primjerice friškijih bendova 21. stoljeća Camera, S/T, Warm Digits ili naših aduta Žen. Kozmička prostornost zvuka i spontana dinamika minimalističke ekspozicije pretvara se u finu disonantnu vokalnu dramatiku o duhovima starih ratnika i povjesnim ostavštinama odavno prohujalih ratova i bitki.



Kako god, ove 3 uvodne teme su jedine takvog, ajde rečemo, angažiranog kova dok se ostatak materijala priklanja onim nježnijim, ljubavnim i emotivnim segmentima uz poneki aspekt depresije i tamnijih raspoloženja poput pjesme "Opsesija" koja ima atmosferu The Cure/ Cocteau Twins psihodelika s gitarskim reverbom, te lamentirajuće elegije "Jednom" o propuštenim šansama i općenitim vrednotama. U ljubavnim pozitivama poput "Ti imaš nešto", "Lijepe dame" i "Ja samo sanjam" svatko može pronaći svoje favorite i stihove za prikladne trenutke, stiskavac i tek lagani humpa-cumpa/ trip-hop u posljednje navedenom electro singlu jer sve je ovo bio uobičajeni teritorij i dekor nekadašnjeg Remenarićevog opusa.



Dva različita, ali iznimno zanimljiva komada su plesni rock umjerenog tempa "Ja sam za", jedini dio gdje je uz brojne staccato minijature odsviran čvrsti gitarski riff s obzirom da vodi u erotizirani neo-hippy ambijent sex'n'drugs'n'r'n'r, a završni "Ogledalo" nosi iskrenu fakciju samokritike i intimne ispovjedi u psycho pasažima laganog Bowievski - Ferryjevskog artističkog popa koji je dušu dao za Ernestovu suptilno kreiranu vokalnu patetiku koja ne treba svima odgovarati istom mjerom ko' što recimo Amerikancima nikad nije nije sjela Ferryjeva ili Sylvianova intonacija.

Čitav album:



Pa i premda ovaj album nema neki usmjeren koncept koji je ustvari zbirka pjesama, ovih čak 50 minuta ima tenziju meditativnog putovanja kroz različite sfere autorovih misli, a i iskustava u kojima nije nužno da izlazi kao pobjednik. Zapaža, prati i komentira spektrove suvremenog života bez banalizacija, trivijalnosti i vulgarnosti, uranja u spontanu melodramatiku s generacijskog aspekta ogromne karijere zaobilazeći emotivni krš i čemer izvađen iz današnjeg dnevnika - mobitela pokazavši da uz ovako postavljenu poetiku nema niti najmanje aluzije na samoreciklažu, to jest, u ovim već penzionerskim godinama još uvijek odoljeva zubu vremena imajući adekvatan moderni zvučni dizajn i performans.

Naslovi: 1.Slika se mijenja, 2.Sretno uzbuđenje, 3.Polje, 4.Ti imaš nešto, 5.Opsesija, 6.Ja sam za, 7.Jednom, 8.Lijepe dame, 9.Ja samo sanjam, 10.Ogledalo

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/04/2024