Boa je skrenula pažnju na svoj rad još davnih ranih osamdesetih sjajnim albumima "Boa" i "Ritam strasti" kojim su se prikazali kao profesionalna kreatorska ekipa sjajnih individualaca što im je donijelo zahvalnu etiketu art - rockera. Nakon višegodišnjih suša u kojima su objavili još dva albuma ("Govor tijela" 1983. i "Prvi val" 1990.) na kojima se zagubio njihov art pristup, grupa je u zimu 1994. objavila sjajan album kojim se definitivno vratila na stazu gdje je zastala još prije dvanaestak godina.

"Kraj djetinjstva" prikazuje Bou u zrelom i ozbiljnom stvaralaštvu, te novom aranžerskom pristupu, poznatom s uratka "Zemlja" (pjesma posvećena ratnim strahotama). Tandem Remenarić - Puljiz ponovno je dao dušu radovima i nadahnutom povezivanju glazbe s tekstovima u kojima je vidljiv pažljiv odabir tema iz skrivenih dubina svakog misaonog bića. Ovdje se nalazi tema vječne mladosti ("Zauvijek mlad"), sofisticirana tema borbe protiv vlastite sudbine ("Pobijedi me"), traganje za životom i ljubavi ("Samo jednom ovdje"), mukotrpno življenje i nadanje ("Čovjek je.."), apokalipsa ("Sudnji dan"), a posebno vrijedi izdvojiti gotovo liturgijsku tematiku pjesme "Pravda". Kratka impresionistička molitva "Sretna zvijezda" daje odušak nakon niza turobnih tema, a ovdje je Puljiz pribjegao i rafiniranom rješenju koristeći goste kao duet vokale za čak tri pjesme - naslovnu "Kraj djetinjstva" s Vannom, prekrasni hit vjenčane atmosfere "Kao mir" s Josipom Lisac, te plesno - zaraznu "To nije techno" s Dinom Dvornikom i Drago Mlinarcem, što je u stvari obrada "Life during wartime" Talking Heads.

Ovim albumom je Boa ponovno dokazala kako suvremena glazba treba funkcionirati i kako je treba raditi a da se ne izgubi u uobičajenim pop - klišejima. Nije naodmet napomenuti da je kritika ovaj album proglasila jednim od pet najboljih albuma 1994.

horvi // 13/05/2004