Prošlo je punih sedam godina neaktivnosti ovog nekad vrlo intrigantnog kvarteta koji se bez ikakve pompe ponovno pojavio, ali u novoj postavi. Od starih stupova ostali su kompozitorski dvojac Puljiz - Remenarić, dok su novim članovima postali Zvonimir Bučević - Buć (bas) i Paolo Sfeci (bubnjevi). Nekadašnjem bubnjaru Igor Šoštariću se izgubio medijski trag, dok je basist Damir Košpić nakon prestanka rada u bandu nastavio raditi u zabavnoj rock atrakciji Forum.

Koncem osamdesetih su vodeći Yu kritičari napravili selekciju najboljih rock albuma među kojima su svoja mjesta pronašla prva dva albuma Boe, rame uz rame Idola, Šarla, Kičme, Pankrta, Buldožera, Orgazma, Azre… što dovoljno govori o respektu koji je Boa imala u medijima. No, nakon povratničkog albuma "Prvi val" bilo je jasno da je band potisnuo sofisticirane teme u drugi plan i objeručke prihvatio komercijalni pop obrazac nastavivši rad s albuma "Govor tijela". Od osam pjesama sedam ih je ljubavnih - sve su to teme koje su odavno rečene, no Boa je zadržala visoki kreativni nivo romantičnosti bez upliva u površnost ili banalnost. Jedina kompozicija koja odudara od materijala jest naslovna "Prvi val" zahvaljujući tekstu koji se svojom tematikom i glazbom na momente dodiruje sa sjajnim pjesmama s prva dva albuma. Ipak, u dotičnoj situaciji Boa je vrlo pametno iskoristila svoju komercijalnu strukturu ovog albuma koji se pojavio sredinom kolovoza 1990. najavivši ga hit - singlom "Svi tvoji poljupci / Stup od soli" koji je napravio odličan Boin comeback u medijima. Samo dva tjedna kasnije nastupili su kao predgrupa David Bowieu pred prepunim Maksimirskim stadionom na kome je bilo oko 60.000 posjetitelja čime se jedino može pohvaliti Bijelo Dugme, Kazalište ili iz novijeg perioda Thompson.

Da Boa nije bila bezazlena pop grupa kako to netko može smatrati, svjedoči i činjenica da je Puljiz vrlo dobro prepoznao mlade talente koje je uključio u rad na ploči. Ovdje se po prvi puta u javnosti pojavljuju Ilan Kabiljo (udaraljke, klavijature), Vanna (prateći vokali) i Dus (klavijature). Glazbena struktura albuma povezala je ostavštinu sedamdesetih i osamdesetih (Roxy Music, Bowie, Simple Minds, Prefab Sprout…) s novim utjecajima iz područja popa, housea, funka i elektronike. Uz svu originalnost koja je prikazana, jedina zamjerka jest previše sličnosti freetless basu Mick Karna (ex - Japan) i kopija melodije "Let it be" (The Beatles) u skladbi "Sedam koraka za ples" koja djeluje kao oteta iz arsenala Ferrya i Roxy Music.

horvi // 13/05/2004