Ha, baš zgodno kad se pogleda omotnica s dva simpatična bijela zečića, a ispod njih piše: 'sove nisu'. Ha-ha-ha!

Poljaci su se bome širom eksponirali s glazbenom scenom na svjetskoj razini počevši od kultnih metal bendova Vader, Behemoth, Decapitated i Lux Occulta, punkerima 2Tm2,3 (Timoteuš) i Stergesti, preko alternativaca Cool Kids Of Death, pop pjevačice Doda (ex-Virgin), do starih vedeta Brygade Kryzys (davno su nastupali s Električnim Orgazmom), Tilt, Dezerter, Kažika, Kulta i Džema, a osim toga imaju i jednu od najjačih death metal etiketa Metal Mind Records koja u katalogu ima imena poput Anatheme, Dark Tranquillity, Enslaved, Gorogoth, Grave, Obituary, Pain, Rotting Christ...

U ovu priču se barem stilski i žanrovski ne uklapaju Owls Are Not, electro-punk trojac iz Varšave, no rezultati njihovog rada su veoma srdačno prihvaćeni širom Europe. Održavaju turneje po Velikoj Britaniji, Italiji, Francuskoj, Norveškoj, prati ih glas snažnog live benda s DJ setom kojeg nazivaju 'Punkstep Night', a prilikom nastupa na London Jazz Festivalu (studeni 2013.) djelili su pozornicu s imenima Marc Ribot' Ceramic Dog, Jaga Jazzist, Bushmen Revenge, Alfie Ryner i Trio VD. Ovaj drugi album, ili bolje rečeno EP od nepunih 30 minuta nabijen je živom svirkom bubnjara i bas gitariste Piotr Mazureka i Rafał Klimczuka, te elektronikom Piotr Cichockija upravo vrlo slično našim klupskim atrakcijama Tannu Tuwa i Chui (a i nekadašnjih Bilk) s dodatkom šefildskih 65 Days Of Static. Frenetično rasplesani bubnjarski tempovi d'n'b-a, big beata, techna i rocka s prljavim distorzijama virtuozno odsvirane bas gitare skoro na razini Disciplin A Kitchme čine glavni kostur glazbe na koju Cichocki sumanuto i uvrnuto fila synthove, efekte, samplove i kojekakve psihodelične zvukove otprve pozivajući na pomahnitalu đusku. Vokali se tek sporadično pojavljuju (jedina otpjevana stvar je "Black noise"), a ono malo dodataka očito su samplovi. 5 prezentiranih kompozicija ne pati od nikakve površnosti. Sve su one čvrsto dizajnirane s brojnim prevratima, melodijskim linijama dovedenih skoro do razine prljavog harsha, redovito kulminiraju s eksplozijama, nerijetko i u skoro općoj disharmonijskoj kakofoniji, te se ne poigravaju s nekim pop referencama plitkih klišeja. Ovaj trojac dozvoljava skladbama da se razmašu premda nisu dugačke; aranžmani su bogati slojevitošću i dinamikom math-rocka, ne gniječe i ne dave minimalističkim repeticijama, a punk energija koja izbija iz njih furiozno stvara adrenalin da se slušanje pojača do daske.

Prvo kratko šesnaestominutno izdanje vrlo zanimljivog naslova "Owls Are Not What They Seem" (2012) iliti 'sove nisu ko što se čine' jasno govori o ovome trojcu da su skloni noćnom životu. Sove definitivno nisu, ali 'noćne ptice' jesu. Ovo je prava katarzično-eksplozivna plesna glazba za sitne noćne sate nakon koje samo valja potražiti after-party s ambijentalnom laganicom.

Naslovi: 1.3, 2.2, 3.6, 4.Black noise, 5.Black noise (short version)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/03/2016