The Fall nisu imali ama baš nikakvu osobitu 2014. godinu u kreativnom pogledu, a već dulje vrijeme stagniraju s novim izdanjima, pa se starac Mark E.Smith koji više nije čak niti '50 year old man' odlučio na jedan posve sirovi živi zapis sakupljen širom europske turneje od 2008. do 2012. Da bude točnije, The Fall u 2014. ima objavljena 3 živa zapisa: "Yarbles" i "Creative Distorzion" iz Blackburna 2002. gdje su svirali starije stvari kao i neke tada aktualne, te ovaj na kome su satkali relativno noviju pjesmaricu, a nije nikakvo čudo da su možda i neki od ovih snimaka nastali na onom čuvenom luđačkom zagrebačkom koncertu na Jarunu u sklopu trodnevnog fantastičnog Rokaj Festa 2008. Možda je to pjesma "Reformation", ali i ne mora biti. Taj čudak nikad nije zadovoljan, pa niti kada ga gleda 10.000 ljudi jer je u stanju promijeniti set-listu samim dolaskom na pozornicu ako ga ne impresionira auditorij. Oni koji su ga gledali te sparne kolovoške nedjelje u vrelini kasnog popodneva 5.VIII znaju vrlo dobro koliko je bio loše volje da je Dave Spurru (bas) i Pete Greenwayu (gitara) isključivao pojačala, mikrofonom nabijao po činelama i izbacio mikrofon iz bas bubnja Keiron Mellinga, te u jednoj pjesmi odstranio svoju lijepu malecku suprugu Elenu Poulu s klavijatura (više o tome ovdje), dok je on bio u kožnom sakou, crnoj vesti i košulji zakopčanoj do grla na barem +35 C˚. Luđak opaprčen s mokrom krpom po glavi. Osobno ne vjerujem da mu se sviđalo tog dana u Zagrebu, ali opet i ne mora biti. Možda je njegovo veličanstvo 'mokre krpe na glavi' samo naglasilo kako mu nije mjesto među tada balavim, ali odličnim These New Puritans i da bude predgrupa nekakvom šmokljanu s Balkana zvanom Rambo Amadeus, a da su te večeri glavne zvijezde Godfathers. Nešto je MES skemijao s crnom magijom i svojom 'mokrom krpom' tog dana da je na Ramba pala definitivna optužba kako je degutantno blesavo derište od bezveznjaka, a nesretni Godfathersi koje je čekalo barem 12.000 ljudi su se zbog strašnog nevremena morali povući u malu šatru, tako da je mančesterski car alternativnog rocka i 'mokre krpe na glavi' ustvari i dobio svoju pravu satisfakciju cinično se smješkajući ispod šatre backstagea na Jarunu. Tak' vam i treba kad ste šmokljani preseratorski. Ništ' vi ne kužite šta je to r'n'r.



Od ostalih kompozicija, koliko me sjećanje služi, niti jedna ne bi odgovarala jarunskom koncertu s obzirom da su "50 year old man" The Fall svirali gotovo 15 minuta u samom uvodu, a ostalih pjesama tada oni nisu niti imali. Uz znakovito potencijalne favorite poput "Cowboy George", "Chino" (sa sjanog albuma "Your Future Our Clutter" sada već daleke 2010.), "50 year old man", "Wolf kidult man" ("Imperial Wax Solment", 2008.), "What about us" ("Fall Heads Roll", 2006.), "Sir William Wray", "Irish" i "Jetplane" ("Re-Mit", 2013.), ovdje su se našle 2 relativno nove studijske stvari "Auto (2014) Chip replace" i "Amorator". Ova zadnja je s njihovog pravog posljednjeg izdanja, EP-ija "Remainder", ali dakako u drugačijoj verziji. "Amorator!" je na zvaničnom snimku bila prozračnija u vokalima i psihodeličnija, no ovdje je dobila novu spoken-word dionicu same Elene po čemu i sam MES pokazuje da je nakon pola stoljeća tvrdoglavosti spreman ustupiti mikrofon i nekome drugome, barem voljenoj suprugi. Iznenađenje? O, da…



Inače, čitav zapis obiluje namjernim lo-fi eskapadama kao da je snimljen na diktafon ili kasetofon s relativno dobrom metal ili barem CrO2 kasetom, ako se itko više sjeća kako su se nekad snimale bottleg stvari s koncerta. Nekad su fanovi odlazili na koncerte s kasetofonima i snimali svoje omiljene izvođače, te snimke su često bile užasno loše, ali autentične, a MES kao sljedbenik tog životnog svjetonazora ovdje ništa nije htio promjeniti ili nešto produkcijski poljepšati uranjavajući u samog sebe, onako kako ga publika doživljava s mobitela ili digitalaca nimalo ne preferirajući lošu svirku ili zataškavajući nehajnost snimatelja. Zamislite što bi bilo da se mogu naći ovakvi 'bottleg' snimci Nirvane, Pink Floyd, The Clash, Gang Of Four, Captain Beefhearta, Bob Dylana i još mnogih koji su rock zadužili svim svojim tijelom i dušom.

Ovdje se prije svega treba zaboraviti na produkciju i orijentirajti se na glazbu, na ono što se čuje. Sirovo i bijesno MES-ovo mrmljanje, kako neki znaju reći 'starog pijanca' koji više nema veze sa zdravim mozgom, ali to nije točno. On itekako zna što radi dovodeći r'n'r u onaj glavni obrazac stila koji je zdraviji, a i stilski koherentniji od mnogih indie i alternativnih rock imena današnjice premda u karijeri nema niti jedan "I can't get no satisfaction", "Another brick in the wall" ili "Smells like teen spirit" hit. Čovjek nevjerojatno pegla svoj fantastično zadrti stil underground umjetnika na razini najljućih Lou Reeda, Andy Warhola, Steve Reicha i Philip Glassa. Nekad dečko, danas već starac, pretumbao je cijeli r'n'r.

Žilav, tvrd i nesalomljiv, Mark E.Smith. Bez njega rock i alternativa ne bi bili uzbudljiv teren.

Naslovi: 1.Wings (with bells), 2.Auto (2014) Chip replace, 3.Amorator, 4.Jet plane, 5.Irish, 6.Cowboy George, 7.Chino, 8.Sir William Wray, 9.50 year old man, 10.Wolf kidult man, 11.Reformation, 12.What about us

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 27/01/2015