Novi EP belgijskih industrial-rockera iznenađuje svojim zaokretom u naoko mirnije ambijentalne pejzaže i modernu klasičnu glazbu.

Gregoire Fray ne miruje. Nakon što je odradio mini turneju po srednjoj Europi (najbliže nam je bio u Budimpešti), evo ga ponovno u akciji sa novim EP-ijem koji je sastavljen od nekih neiskorištenih studijskih snimaka odličnog albuma "Obscured By The Wind" (2011).

Ovaj puta je inspiraciju pronašao u ekologiji, točnije zaštiti prirode, vode i gradskim vodotornjevima razasutim diljem planete koji štite civilizaciju, ili bi to barem tako trebalo biti, od svih ovih onečišćenja i industrijskih zagađivača prirode i izvorske vode. Uz cd je priložena i ukusno opremljena knjižica od 14 stranica sa cijelom pričom oko ovog ekološkog angažmana. No, na ovom materijalu gotovo i da nema vokalnih skladbi. Jedina je "Grueenn" u kojoj je gost Colin H van Eeckhout iz belgijskog sludge/doom benda Amenra odrecitirao nekoliko stihova koji naizgled djeluju poput ljubavne poezije, ali zapravo su oda posvećena prirodi. Ako se ne varam 'grueenn' znači 'zeleno'...



Fanovi benda zasigurno su očekivali žestoke i plesne industrial-rock skladbe, no niti njih nema. Cijela zvučna slika je upravo suprotna - lagana ambijentalna glazba s minimalističkim piano melodijama, akustičnom gitarom, elektronskim efektima i poprilično apokaliptičnim psycho/neo-folk ugođajem koji je nastajao kao studijski jam-session. Upravo u toj igri ispreplitanja akustike, piana i elektronskog backgrounda pospješenog sa noiseom (primjerice u posljednjoj "The parade of the trees") leži čitava ljepota ovih 6 kompozicija koje očaravaju fantastičnim drajvingom i vrlo dobrim gudačkim aranžmanima Catherine Graindorge u neshvatljivo kratkim "Finally, I've found one" i "Black fire swan", te u spomenutoj "Grueenn".

Psihodelično, mračno i atmosferično djelce od 25 minuta koje više pokazuje stremljenja prema neo-klasici nego li industrialu iz kojeg je bend ponikao.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/11/2012