Tripoli je glevni grad Libije. Sve na što me asocira taj pojam je rat i Gadafi. Ako dodam ispred Tripolija pojam "oružje", još i više. Naravno, u muzičkom pogledu, svakako bi me taj pojam ubacio negdje duboko u sfere brutalnog heavy metala, hard corea ili nečeg sličnog.

O kako bi se prevario.

Arms of Tripoli je losanđeleski instrumentalni bend čiji članovi su nekad svirali po raznim gradskim bendovima kao što su Signal Hill, The Lights from Here, The Half Mantis Group ili Naked in the Dark. Sumnjam da će nekom ko ovo čita, ova imena išta značiti, no evo, da se zna da dečki nisu friški nego da imaju iskustva.

Pod ovim imenom "All the Fallen Embers" im je prvo izdanje, koje sad već mogu reći, nit smrdi nit miriši. Trideset minuta potpuno ravnog post rocka. Prilično tihog, laganog i moglo bi se reći prestrašenog. Čega su se prestrašili - oružja, Gadafija... Pa zašto su se onda tak nazvali!?

EP otvara pjesma Vikings in the Attic. Očekujem atmosferu u kojoj "Ukleti Holandez" ulazi u podrum vikinškog broda i radi rusvaj. Dobijam sramežljivo nadigravanje s par gitara. Pa otfrlji malo ta pojačala. Lupi po toj gitari!

No dobro, pa nije sve tak crno. "All the Fallen Embers" je čisto ugodno djelce za slušati. Perfekcionistički snimljeno s gomilom nadodavanja gitarističkih zvukova, no lišeno bilo kakvih uzbuđenja. Ipak uživo ima tu malo više šusa, a i teta na gitari čini se vrijedna...

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 30/10/2012