Tri godine nakon albuma Sacrifice & Isolation (2014), koji je u stvari bio nastavak njihovog najprobitačnijeg djela do danas, Shoulders & Giants (2011), hamburški dvojac Chris Burda i Martin Grimm, stižu s novim albumom.

Na njemu, kao i na skoro svakom instrumentalnom post rock djelu, izmjenjuju se brzi i spori, žestoki i nježni, gitarski i klavirski... dijelovi. Već je naslovna pjesma, koja je ujedno i prva prava na albumu (ispred nje je samo intro nazvan Prelude), dala naslutiti što nas čeka u narednih sat vremena. Iako su me CUTE sa spomenutim albumom iz 2011 osvojili češćom upotrebom sintova od gitara, čini se da su ovim albumom istaknuli gitare u prvi plan, a ostalo malo stavili sa strane.



No, već nakon prve dvije pjesme dolaze A Place Beyond i Blissful, s nabrijanom ekektronikom u prvom planu i podsjećaju na njihove najbolje dane. Polovica albuma pripada magičnoj The Forbidden Spark, koja je sve ono zbog čega volim post rock, ugodna i sjetna u jednom dijelu, te moćna i uzvišena u nekom drugom.

Ona je pak uvod u završni dio albuma, koji ne nudi previše uzbudljive obrasce, pa bi možda bolje bilo da su se Chris i Martin zadržali na formi mini LP-a, jer bi s tim dobili puno veći plus, nego s ovako nepotrebnim produžetkom. No, možda je kriv i radpored pjesama.

Kako god bilo, unatoč par jakih momenata, CUTE su ovim albumom otišli koji korak unatrag, no kod mene još uvijek imaju dosta kredita za slujedeće pokušaje.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 12/11/2017