Makedonskih metal izvođača nema mnogo. Od nekih 50-ak trenutno aktivnih, ovo je četverac iz Skoplja sa svojim drugim albumom i posve novom postavom u kojoj je ostao samo glavni vokalista i gitarist Stefan Trajkoski, dok je dobro znani Stefan Petanovski www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30527 samo član za žive nastupe. U renoviranoj ekipi iz 2022. između ostalih ovdje je kao glavni gitarist došao Adrian Petrov iz također znanog nam benda Steel Temple koji na žalost, još od albuma "Nobody's Slaves" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26508 (2016) nije napravio ništa novo. S novom postavom prvo je 2023. izišao odličan punk-hardcore singl "Gnev", malo očekivano na makedonskom s obzirom da su im svi dosadašnji tekstovi bili isključivo na engleskom, a tih prvih nekoliko sekundi se doima kao ispodprosječan demo lo-fi, no onda ga gurnu u snažan i eksplozivan hardcore/ thrash udarac himničnog elana na tragovima Testament, Biohazard, Machine Head i pakistanskih Tabahi, a dvije godine kasnije stigao je "Progonuva", znatno laganiji i mekši s elementima alter-metala (basist Rade Bikovski svira na 5 žica), te se mora primijeti da Trajkoskome itekako dobro pristaje pjevanje na makedonskom u čvrstom i hrapavom, pravom metal izričaju koji nema growlove. Oba singla su prilično angažirani u aspektu socio-političke realnosti fokusirajući se na otuđenje ("Gnev": 'Мачни времиња, ништо променето/ Сто и дваесет гадови, исто како претходно/ Народот вреска! Ова е крај!' i himničan "Progonuva" refren 'Нема, нема рај/ гори и гори, нема крај/ Надеж бега, што ли сега/ чудна појава прогонува!').





Najbolji, a i najenergičniji dio albuma su uvodne pjesme "Laga i zabluda", vjerojatno buduća himna u hardcore maniru prve Metallice s odriješitim topotom bubnjara Aleksandra Stefanovskog koji tek tu i tamo koristi blastbeat, ali mu noge odlično rade i bez triggera, zatim naslovna "Zagovor" s blues-progressive uvodom, a bome ima i kompleksan pristup u razmatranju 'ove čudesne fantazije života u vlastitoj iluziji prikaza i tumačenja tuđih odluka bez izlaza'.



Onda se malo spušta intenzitet u "Vizija na laga" nalikujući na staccato baladu u prvih pola minuta pretvorivši se u klasičan hard-rock podizavajući postepeno intenzitet u osebujnu priču o izbjeglicama s napuštenim životima, njihovim šapatima, dušama i onom pitanju 'da li je to tvoja sudbina'. A na žalost, jeste, odnosno bend se ovdje istinski potrudio prikazati dio nevolje čitavog onog vala izbjeglica s istoka koji je tutnjao kroz Makedoniju, Bugarsku, Srbiju, BiH i Hrvatsku u zadnjih desetak godina u potrazi za boljim životom. Ti jadni ljudi su dobili mrvice našeg europskog Zapada i uglavnom su zadovoljni na biciklima razvozeći hranu, a ako još dobiju priliku raditi u ugostiteljstvu i građevinarstvu (možda i informatici), presretni su jer osim krova nad glavom imaju i koliko-toliko solidnu plaću koju uglavno šalju svojim devastiranim porodicama u dragim im domovinama Afrike, Bliskog istoka, srednje Azije i dalekog istoka. Ovo je ustvari humanistička pjesma iz rakursa Trajkoskog, onakva kakvu naši, gastarbajteri, nekoć takozvani jugošvabe u Njemačkoj, potom i ex-Yu iseljenici u Švicarskoj, Švedskoj, Francuskoj, a od prije desetak godina i onaj pohod u Irsku, te na Island, sasvim sigurno nisu dobili od nekog ne samo heavy metal, nego možda niti bilo kakvog drugog žanrovskog izvođača. Jel' se uopće sjećate da vam je neki vaš prijatelj ili poznanik poslao vijest o pozitivnom kulturološkom prijemu kod domicilne ergele u tim zemljama? I k tome objavio pjesmu koja govori o tome? Čisto sumnjam. Ovdje su i 3 pjesme na engleskom jeziku, rečemo, ostatak ranijeg perioda kada su se trudili dodvoriti, ali zna se, kako to ide. Lokalna i gotovo čitava ex-Yu publika ne voli i ne sluša iz kojekakvih razloga metal i punk, te hardcore bendove koji pjevaju engleski, rekao bih zato jer djeluju kao plagijati, kako god, ovdje je vrsna žestica "Lead you astray", kombinacija Metallice, Testament i Megadeth, potom "Resignation" u klasičnom Pantera maniru s, opet nezaobilaznom Metallica riffu unišavši u srednjem dijelu kompozicije u kratku, vrlo lijepu baladičnost privevši je kraju u intenzivnoj thrash degustaciji. Nimalo loše. "Control", jedna od najduljih (5 minuta) se obraća na tendencije "Black" albuma Metallice u umjerenom tempu koja priziva iskonski bijes tražeći da pronađeš dio koji ti nedostaje, onaj uplašen od života u vrijeme kada je došlo da odlučiš, a to je jako teško kada imaš samo 20 i pokoju godinu više. Odnosno, ovi dečki su mladi i žele koordinirati realnost, a nikako manipulirati nekom narednom katastrofom 's otvorenim očima, ne mogu dalje/ odvedi me u svoj hram gdje mogu pronaći svoj mir'. Posljednja je najdulja "Predrasuda", čak 6 minuta prog-metala o zaglavljenoj civilizaciji kretena koji lažima gaze sve ispred sebe. Kad zaori refren 'Gazi sѐ pred sebe/ Vo edno drugo vreme/ Ova e teshka promena/ Teshki naviki /Samo ti zamizhi' nađete se na dva-tri najbolja Megadeth i Testament albuma s progressive učincima one kompozicije koja mora biti savršeno fantastična. Ne tvrdim da je Petrov upravo taj gitarist, ali za ovu priliku albuma, izgleda, jeste, čak i odličan u akustičnoj završnici.

Ma gledajte, ovdje je mnogo sofisticiranih lirskih zamki koje istovrermeno vode i u raj i u pakao, kako se uzme. Trajkoski je bogat metal poeta, ali nimalo nije zao ili da ima neke loše suicidalne afinitete. Jeste narcisoidan i podložan metal klasicizmu, ali je sasvim bezbjedan za onaj dostupan sektor, paaaa čak i od 7 godina, znači, nije niti opasan za djecu kojoj su roditelji umrli ili izvršili samoubojstvo pred njihovim očima, ništa ovdje nije šokantno što današnja djeca ne znaju da postoji. Klasičan thrash metal album od 42 minute, taman za djecu, bez ikakvog šoka i za nas starce koji thrash znamo otpočetka.

Naslovi: 1.Laga i zabluda, 2.Zagovor, 3.Vizija na laga, 4.Progonuva, 5.Lead you astray, 6.Resignation (explicit), 7.Control (explicit), 8.Gnev, 9.Predrasuda

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 22/07/2025