Mongolski The HU pojavili su se 2019. godine s albumom The Gereg, i donijeli veliku promjenu na sceni gdje su spojili tradicionalno mongolsko grlenoo pjevanje i instrumente poput morin khuura sa teškim gitarskim rifovima. Još kad su zaposlili mnoge poznate face da internacionaliziraju monglolsku glazbu, od Jacoby Shadixa preko Serj Tankiana do Williama Duvalla, nije bilo sumnje da je ljubav pala. Već su drugim albumom Rumble of Thunder dokazali da im je mjesto u samom vrhu. Treći album, Hun, potvrđuje upravo to - da su sposobni i dalje održavati nas u niskom startu od albuma do albuma. Hun donosi raskošniju i bogatiju produkciju, snažnije gitare, i puno manje tradicionalnih elemenata, no dovoljno da ostanu svoji.

Album otvara "Warrior Chant" svojim masivnim bubnjem i himničnim refrenom odmah priziva na ples oko vatre i pripremu za borbu, dok nas već "Lost Soul" u kojem gostuje Jonny Hawkins iz Nothing More, ubacuje u moderno zapakirani metal s natruhama etna. U zanimljivo, ovdje staje popis gostiju, no vjerojatno će kroz izbacivanje singlova zaposliti još poneku zvijezdu ili legendu kao što su do sad. Jer, sad je već pitanje prestiža pojaviti se uz grlene glasove The Huovaca.



Negdje u sredinu albuma ubačena je "Echoes of My Father", koja ujedno čini i najemotivniji trenutak albuma, i nekako je pandan pjesmi "Song of Women" s prvog albuma. "Horsemen" slavi mongolske konjanike, a svojom atmosferom gotovo možete zamisliti kako jašu kroz prostranstva i osvajaju sve što im dođe pod mač. Album završava pjesmom "Second Face", koja govori o dvostrukoj prirodi čovjeka i ostavlja Vas s osjećajem da je upravo završilo veliko glazbeno putovanje, no svakako mu se želite što prije vratiti.

Iako mi trenutno Hun malo zaostaje za The Geregom, vjerujem da će s vremenom sazrijevati i svakim novim slušanjem otkrivati novosti koje sam propustio u prethodnom slušanju. Iako nisu jedini, The Hu su ponovo dokazali kako se tradicija i moderno mogu spojiti u nešto moćno i stvarno prirodno.

Hun nije revolucionaran za The HU, ali predstavlja njihovo najzrelije i najuvjerljivije izdanje. Bend uspješno spaja mongolsku kulturnu baštinu s modernim hard rockom i metalom, pritom izbjegavajući da njihova glazba postane puka atrakcija. Nakon tri studijska albuma jasno je da su The HU pronašli vlastiti prostor na svjetskoj rock sceni. Hun pokazuje kako tradicija i suvremenost mogu zajedno stvarati glazbu koja zvuči svježe, moćno i univerzalno.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/08/2026