Zagrebačka opuštena i sasvim ugodna noć , te najdraži gradski stadion, odavno već glazbeni dom najčešće pod zvijezdama, ovoga su ljeta, a i koji dan ranije, ugostili više nego solidan broj važnih gostujućih (BEAT, A Perfect Circle) i domaćih (Rundek) uzdanica, sinoć su pulsirali pod energičnim, okomitim i kružnim, sirovim udarima glasne australske četvorke Amyl & The Sniffers, premijerno viđenim u granicama Lijepe naše.

Band koji odavno nije senzacija, očekivano je protresao ono dostupnog mjesta na tribinama i prilično natiskan atrij nekoć nam znan kao klizalište ponad Schlosserovih stuba, te je u britkom obraćanju publici u trajanju od nažalost nategnutih 70 i nešto minuta, prezentirao vlastiti stav, nagon, potpis i glazbeno porinuće ukorijenjeno i temeljeno na bezrezervno važnim uzusima Iggyjeve audiovizualne teksture i pozicije koja ne blijedi, a koju na svoj način oblikuje djevojka vrlo frontalne filozofije i artikuliranosti, idealno zatvarajući vrlo snažan "strujni krug" uz ekipu primarno garažne ideologije ogrnute sirovim punk artiklima, gostujuću Lakotu Vellu na basu (iz matičnih Public Figures), te robusne testosteronske udarače, Declana na gitari i Brycea na bubnjevima. I iako njihov zvuk počiva na urbanim vizurama Melbournea, u praksi se da naslutiti i prašnjavi krajolik uzavrele australske pustinje; uočavamo to već od početne Control, da bi značajniji zamah publike osjetili na sljedećoj Do It Do It, gdje je bila primjetna uhodana i uštimana sinergija sastava, a što je objeručke prigrlila zagrebačka publika i sasvim otvoreno kazivala svoje oduševljenje i naklonost bandu, doslovno do posljednjeg riffa Declanovog Gibson Explorera. Logično je da su dominirale numere sa posljednjeg studijskog djela Cartoon Darkness iz 2024. godine, no Amyl nas je suvereno vodila kroz brojeve sa sva tri albuma, da bi u sam zaključak koncerta uplovili uz taktove Got You i Gfy sa sada već kultnog prvijenca nazvanog po imenu banda.

Davno je poentirao Pablo Picasso izjavivši da je svaki čin stvaranja ujedno i čin razaranja, a djeluje mi kako je privlačna, magnetična i karizmatična predvodnica sastava, u kaosu i kontroliranim uvjetima sviračke pratnje, upravo udahnula i akceptirala takvu maksimu - premda uglavnom zadovoljan,a posebno sretan jer nas više ne zaobilaze bandovi čiji se vrhunac događa u sadašnjem vremenu, konačni dojam, a smatram i ishod umalo koncertne poslastice, ipak ostaje neriješen.
Za zasluženu pobjedu koja je bila nadohvat ruke, a koju je spriječio ton majstor nedorastao zadatku, kao i trajanjem oskudno premijerno pojavljivanje Australaca, biti će potrebno još jedno ukazanje popularnog i dobro nabrušenog banda - ovakva publika to nedvojbeno zaslužuje i nadam se stoga što skorijem ponovnom susretu.

dario b. // 09/08/2026