Inteligentan, duhovit, šarmantan i uvijek spreman na zajebanciju, lider velikogoričke rock grupe Mel Camino ponovno je iznenadio svojim novim, drugim po redu literarnim ostvarenjem koje se za razliku od poetskog prvijenca "Sve filozofije završavaju u narodnim poslovicama" (Bratstvo duša, 2015) naslanja na daleko kompleksniju književnu građu: prozu s tek nekoliko novijih, koliko mi se čini, još uvijek neuglazbljenih pjesama. Ili barem onih koje još nisu realizirane. Kad se kaže kompleksnija književna građa, svakako se tu smatra i ona najteža i najzahtjevnija - esej i otvorena kritika, a takvoga ne manjka u ovoj 160 stranica debeloj knjižici koja je ustvari zbirka njegovih objavljenih članaka na portalu www.kronikevg.com gdje piše unazad godinu i pol dana. Ispričavam se Zlatku, uistinu nisam znao da tamo objavljuje svoje tekstove, a od sad ću ih redovito pratiti jer me ova zbirka toliko zaintrigirala kad sam je počeo čitati otprilike onoliko kao i recimo "Creepeyatrija" (Bratstvo duša, 2013) Tereze Vuk pisana na slovenskom u kojoj je na 200-tinjak stranica sabrala gomilu objavljenih tekstova sa svojeg bloga ponirući u najdublje mrakove vlastite egzistencije ovisništva. No, koliko je Tereza bila iskrena odagnavajući svakim svojim tekstom sive eminencije junkoze, toliko je Majsec otkačeniji poklonik maligana i ponekog sfrkanog jointa, ali u oba slučaja, putevi i krajnji ciljevi im se svode na iste stvari: istresanje unutarnjih tegoba putem pisanja na duhoviti način. Da dalje ne uključujem Terezu koja je slučaj za sebe, a nadam se da će uskoro opet nešto objaviti, Majsec se pokazao vještim i lukavim strategom. Knjige danas više nitko ne čita, čitaju se internet stranice do maksimalno 3-4 kartice klasičnog novinarskog teksta (27 redova na formatu papira A4), taman kao u novinama oni uvijek zanimljivi i lijepi eseji Miljenka Jergovića, Denisa Derka ili Ante Tomića (pa i Tanje Torbarine), a on je oformio svoj specifičan literarni provod bilježenjem auto(polu)biografskih zapisa dajući si svo pravo da manipulira s leksikom, autohtonom kajkavštinom, maštom, stvarnošću, odnosno racionalnim i iracionalnim kako ga god volja. Kolumna je kolumna. U njoj se može svašta drobiti, kenjati, pametovati, propagirati, nametati mišljenja i tako svašta, no Zlatko nije takav lik književnika. On kroz proživljene situacije piše svoju autobiografiju poput Aleksandera Cepuša čiji mu je humor, sarkazam i cinizam vrlo blizak premda ih odvaja dobar generacijski jaz, a i slovenski jezik, no obojica imaju veoma slične naracije, te zajedničke izvore nadahnuća - žene, seks, glazbu, pijaču, provode, tulume i sitne pikanterije iz svakodnevice. Kod Zlatka je to sve spram Cepuša nevinije prikazano bez prevelikih eksplicitnih scena, no kad se odluči za tako nešto, onda se pronađe vrlo sočnih prikaza s drškom usisavača zabijenom u stražnjicu, mnogih pijanki, provoda, buđenja na različitim mjestima, glorificiranja putenih zadovoljstava, degutantnih situacija u sukobima s policijom i još mnogih šašavih scena koje su ovlaš prikazane kroz prizmu maligana i 'dana poslije'. Zlatko je skuliraniji i prisebniji, još nije toliko nadrkano frustriran i živčan ko' Cepuš, a i razlika je u godinama - Zlatko piše iz viđenja svojih kasnih 30-tih, a Cepuš - Alex Bass je pisao iz perspektive kasnih 40-ih kada je odavno proćerdao brak na račun pijače i nekakve želje za slavom koja se još mogla i ugrabiti u vrijeme prije raspada SFRJ. "Frik iz kvarta" je uzbudljiva zbirka duhovitih eseja u kojima je prisustvo autora neminovno. Vezan uz Veliku Goricu koju opisuje kao sporedno mjesto pored nekakvog ne baš znamenitog glavnog grada jedne vrlo male države u kojoj se gotovo svi poznaju, raspreda od članka do članka mnoge tegobe tog života 21.stoljeća neprekidno ostajući dosljedan svojoj suštini - čudaku iz kvarta koji zna sve fore i razumije psihologiju Hrvata navodeći kroz brojne tekstove stvarne činjenice što sve ljudi nisu spremni napraviti u nekakvim sitnim, spontanim reakcijama i rekreacijama, točno je opisao kako se ljudski razum mijenja unosom pive koju jako voli, no bilo bi zanimljivo pročitati njegovo viđenje unosa zagorskog ili podravskog (bilogorskog) vina koja navode na crust-hardcore agresiju… Ne mali broj puta prikazuje hrvatsko nazadnjaštvo, lešinarstvo, kukavičluk nesposobnjakovića u specijalnim prigodama razvikanih bircuza, narodnjačkih klubova u kojima je 'raj za oči, pakao za uši i čistilište za novčanik', bez obzira bile to izmišljene fore, čiste fikcije ili transkripcija stvarnih događaja, no u svemu tome se vješto snalazi ocrtavajući marginalce bez pretjeranih, ali vrlo lukavo postavljenih karikiranja da su maltene gotovo svi prozni članci efektni podulji vicevi ili kraće humoreske od stranicu-dvije-tri, a neki bome i do 7-8 listova.

Ovim djelom dokazuje se kao jedan od naših lucidnijih književnika mlađe generacije koji pažljivo detektira svaki, pa i najmanji mig interesnog spektra. Od sitnice umije napraviti velebno smiješnu priču, od onog i namanjeg podražaja beskrvnog i dosadnog stanja kada se ide 'van' samo da se ide 'nekud', dakle od monotono tužne hrvatske priče u kojoj se svi mi više bavimo razglabanjem prošlosti nego li aranžiranjem budućnosti, "Frik iz kvarta" otkopava nepoznato, a zakopava poznato o svakome. Svaka pričica ima neku svoju poantu, amblematsku, (samo)kritičnu, vrlo pitko je ispisana s mnogo potrebitih opisa kada-gdje-kako-zašto, ima fabulu i cijeli tijek je revno i iskreno istresanje poput 'spike' koju čujete od nadahnutog (su)govornika što vam prepričava neku dogodovštinu, a Majsec ima i taj dodatni 'angažirani' stav da svaku tu pričicu i slikicu začini jezgrovito kraćom analizom ne nametajući se kao pametnjaković koji zna sve o svačemu, već kao skulirani zajebant koji uviđa da gledanje TV "Big Brother" kobasice/krvavice pruža utjehu ljudima da vide kako postoje i gluplji od njih. 'Svakom normalnom bi uspoređivanje s glupljima od sebe trebalo biti ispod časti - treba se uspoređivati s pametnijima i boljima od sebe - tako se napreduje'. Ili: 'čega se pametan stidi time se budala ponosi'. 'Osjećati se bolesno možda je i začudni pokazatelj preostalog zdravlja i vitalnosti. Nije mi dobro, dakle, možda još ima nade za mene…' On nije od onih 'vječnih nezadovoljnika' koji svaku društvenu ili individualnu pojavu objašnjava mogućom teorijom zavjere, nije niti direktor svemira, ali jeste u mnogo prilika baksuz koji nije sljedbenik niti jednog interesnog čopora. Uživa u svojoj anonimnosti alfa-mužjaka koji nikoga ne vrijeđa; humor mu je inteligentan jer zna da se od njega i očekuje nešto duhovito. Prosijava ga, koji puta i sam priznavajući da je poneke članke pisao dobrano nakresan pivurdom, ali u svemu tome ima jako zdrav odmak, blijesak intelekta i prezir prema ozbiljnosti. Taman po mjeri da mnogo puta nasmije do suza. Knjiga je tiskana u 400 primjeraka po cijeni od 70 kuna. Vrijedi je imati uz sebe kao priručnik za nedokučivo kompleksne ljudske kompromise i brojne situacije u kojima ste mogli pametnije postupiti.

horvi // 06/06/2017