Imao sam kuršlus s vlastitim PC-om s kojeg su mi mnoge datoteke izbrisane, pa tako i ovaj prvi solo album Frika iz kvarta, odnosno Zlatka Majseca, vođe velikogoričkog benda Mel Camino realiziranog još ujesen 2024. Zna se, sve je poznato kod njega: sklon bizarnostima i kojekakvim eskapadama, a ovdje bi se po omotu komotno mogao shvatiti onaj citat Chakke Svrake iz KaliKamo benda 'konstantno jedem govna, konstantno serem kvake'. Ali, zapravo i ne osim zgodnog komercijalnog štosa. Majsec, ma kako god ga zvali je prije svega vrstan lirik, tekstopisac, zajebant i zafrkant, što na svoj, što na društveni račun, često bez dlake na jeziku, koji puta drsko arogantan i ciničan, pa vrlo nježan i senzibilan, socio-politički angažiran buntovni rocker s nepatvorenim smislom za ironiju, crnu komediju i iščašeni humoreskni pozitivizam, no kako god, uvijek ima nešto za reći komplementarno tumačeći vlastitu i 'svjetski' domaću bol bez paradigmi i nekakvih sofistikacija što ga često baca na kompromitirajuće efekte samog feedbacka s auditorijom. Neki misle da previše pametuje pokušavajući dosegnuti Štulićevsko-Ripperovski rejting 'govornika generacije', neki ga uopće ne doživljavaju, ima i onih koji ga mrze jer previše blebeće; inače je redovito duhovit s inteligentnim opažanjima i zajedljivim konstruktivnim društvenim kritikama i komentarima. A da je iz Manchestera, vjerojatno bi bio brit-pop zvijezda poput The Verve. Kritika bi ga digla u nebesa, a show-biz bi zaradio. Od tog jedenja govana ovdje takoreći nema ništa. Karikirani omot je samo teška metafora umjetnika koji, kako kaže uvodna, akustična polu-gospel tema "Hit ili totalni šit" 'prije sam u svoje pjesme polagao nade/ i sanjao da ih slavi čitavi svijet/ al' putem se okolnosti malko posvade jer je previše stvari koje ometaju naš let/ ...samog sebe ponižavam/ ...s ljubomorom gledam neke domaće bendove koji iza sebe imaju fan bazu/ zar je moja uloga da uvijek budem luzer?'. Njegov problem je uvijek isti: ima taj moćan otpadnički stav raspjevanog provincijskog rock boema s kojim pokušava uvjeriti u ispravnost angažmana, ali mu je glazba poput Dylana i Cohena, pogotovo na ovom albumu dosadna i monotona, točnije, ovdje se kroz nepunih 40 minuta ubacio u kok-pit kombinacije hip-hopa/ trip-hopa i čistih pop formata, iskreno rečeno, vrlih lirskih i stilskih aditiva koji nisu daleko od Ed Sheerana i kurentno popularnih vedeta svjetske kantautorske scene. Stvar je u tome ako se ne sluša o čemu Frik govori, album vrlo brzo padne u monotoniju i nezanimljivost. A to se dešava kada slušate dosadan brit-pop i bendove nalik na The Streets i Sleaford Mods, kome je to zanimljivo - moje saučešće, redovito onda posjećujte InMusic Festival, tamo ima takvih koještarija u izobilju. Album je nastajao prilično dugo. Prvi singl, koliko mi se čini, bio je "Opsjednutost" realiziran još prije korone u indie-rock maniru emotivnog raspoloženja Coldplay šibajući finu gitarsku surf-psycho melodiju umjerenog tempa, a drugi "Iščezavanje", također vrlo nježan, intimističko ljubavni gothic-pop komad kakvih je Robert Smith napravio napretek u The Cure opusu. I onda, izgleda, ljubavni jadi su se pretvorili u društvene proklamacije...





Ne bih htio biti kompulzivno introventiran prema Majsecu koji je uistinu sjajan poeta što pazi na svaki stih i smisao, ali mračnu himnu vlastitom gradu "Velika Gorica moja mala" u trip-hop formi je lirski napisao u kontraproduktivnom smjeru tužne egzistencijalne katarze koja je, koliko vidim, iznimno popularna na youtube, objavljena još prije 4 godine, ali ama baš nikad je nisam čuo na radiju isto kao i niti jednu pjesmu njegovog matičnog benda. Ovo je onaj senzibilitet Ian Curtisa iz sumornog, teškog i sivog Manchestera koncem 70-ih na trip-hop način u kome govori o vlastitom gradu uz potporu repera Ivana Laić Đanga i Rea-e Matić. Ovo je ubjedljivi vrhunac albuma, odmah na početku.



'Na svakom uglu lica ljudi me podsjete
Svijet nije ono što sam sanjao ko dijete
Svatko svoju traumu u sebi tajno nosi
Od onog u Bmw-u do onoga što prosi
Svi bi htjeli biti face, al bez pokrića i truda
Jer ako danas nisi slavan život ti ne vrijedi truda
Ovdje pametno nije igrat časno i nježno
Mnogi vide to ko slabost, napast će te neizbježno

Ko i svuda drugdje gramzljivi na vrhu
Guraju se, drže skupa, vide svoju svrhu
U tome da kroz lobije opstanu što duže
Nije bitno da li vrijediš već dal' pripadaš moj druže

Tupim se kopljima među sobom svi natječu
Dok pohlepno kopaju po istome smeću
Još samo zavist i zajedljivost imamo
Pravimo se čvrstima dok iznutra se klimamo
I uvijek su nam drugi za sve krivi
Za to što smo već mrtvi, a još smo živi
Sreća je prikrit da si nesretan - to je ovdje premija
Tu ispod osmijeha ključa šizofrenija
I nema za nas ništa osim male noćne pive
Pa nek' nam se barem ko pijancima dive

Ref: Nema toga vrha na koji nisam stao
Nema toga dna na koje nisam pao
Uzela si puno, puno si i dala Velika Gorica moja mala...

U parku pred zgradom zlatna mladež na klupici
Na sedmom su nebu i osmoj kjupici
Poneka dobra fora, plitka dubina tema
Ogovaranje, klevetanje svih kojih blizu nema
Sa starcima se živi do minimalno stote
Mali stanovi ih guše, govore kroz prostote
Svima trepće neka vrlo tužna zvijezda
Već sijedi ptići ne izlijeću iz gnijezda
Ko u Laićevoj pjesmi nemoćno sliježu ramena
Budi sretan što si živ, teška su vremena
Neki više nego uporno netočno navode
Da mnoge lijepe žene uspješno zavode
Cure se žale da su prepasivni mladići
Valjda izmore ih plejke, trava i pornići
Mnoge žene trpe kretene - to ih boli manje
Nego razvest se i priznat - sve je bilo sranje
Ove što zbog novca glupi posao trpe
Šefovi koriste ko komad krpe
Gorica u sebi nosi zatomljeni vrisak
Ruku ti pruža al' izbjegava stisak
Topla je i toksična - sve u isto vrijeme
Mrzim ju i volim - nosim to breme

Nema toga vrha na koji nisam stao
Nema toga dna na koje nisam pao
Uzela si puno, puno si i dala
Velika Gorica moja mala

Negdje prekine se slika
Ovo je grad umjetnika
Što jedni drugima nogu podmeću
"Nećeš ti bit slavan dok ja kopam po smeću
Tvoj uspjeh me na moj neuspjeh podsjeća
Zato navijam za tvoj pad, tvoja propast - moja sreća
To je pravo stanje stvari i naš prešućeni moto
Život postat će nam bolji kad osvojimo loto

Zašto napadaš to selo koje misli da je grad
Ništa nije crno bijelo - baš si jednostrani gad
Hajde reci mi što fali ulicama ovog grada
Ima mnoštvo lijepih parkova, šarenih fasada
Zgodne žene posvuda, zelene šume u blizini
Ovdje ima još mira što se nađe u tišini
Svi idealni nisu, al' tu dobrih ljudi ima
Al' što je kome dobro - to sve je relativa

Ma sve ok, ništa ljudsko nije mi strano
Moja si baš svaka opjevana mano
Ja sam i gad i glupan i parazit
Al' sad moram bridge pjevat - jesmo li kvit?

Super ljudi, vel'ke ljubavi, tulumi za sjećanje
Koje sam naravno sve zaboravio
Letio sam ovdje, letio sam često
Premda na zemlji sam boravio

Nema tog vrha na koji nisam stao
Nema tog dna na koje nisam pao
Uzela si puno, puno si i dala
Velika Gorica moja mala...'

Takoreći, ovo je i katarza albuma jer su sve naredne pjesme vrlo dosadne u sentimentalnom brit-pop stilu ("Tvoj život nije tvoj" a'la najdosadniji Suede) s ponešto mlitavog rock/hip-hopa ("Kandidat za predsjednika"), previše furke na hipsterski electro/ dance-rock Rippera i Pipse ("Porezni obveznik"), stil koji je umro još sredinom 80-ih, a i synth-pop "2 nepoznata Leteća Subjekta" s fučkanjem, zafrkancija mnogo slabija od onog zabavnog The B-52'2 albuma "Whammy!" iz daleke 1983., odnosno, Majsec je ovdje pokušao inscenirati lucidnost Idem i genije Antuna Alekse ali mu to baš i ne ide najbolje uvjerljivo. Kad se nešto kopira i inscnenira, onda neka bude 100% moćno, a ne samo pokušaj imitacije.



Bitno je što je Frik iz Velike Gorice, predgrađa hrvatske metropole, osjeća se zapostavljen umjetnik čije se pjesme ne vrte na radiju, a zaslužio je da barem u svakodnevnoj set-listi komercijalnog programa ima barem desetak pjesama, što s bendom, što vlastitih, ima moj rejting neshvaćenog Tom Waitsa 'vlaka koji se ne zaustavlja u zaboravljenom selu gdje više nema putnika' i Bowiea što je 'iz svemirskih prostrantava došao u zemaljske pizdarije', Majsec je veliki autor i lirik, a konačan rasplet daje u završnoj himni "Birtija je moj pravi dom". Elem, da se nije upustio u ovako tanan i bljeduljikav glazbeni stil koji mu služi tek samo kao kulisa za inspirativno koegzistentnu fabulu, cjelokupan dojam bi bio daleko perspektivniji.

Naslovi: 1.Hit ili totalni šit, 2.Velika Gorica moja mala, 3.Opsjednutost, 4.Tvoj život nije tvoj, 5.Kandidat za predsjednika, 6.Porezni obveznik, 7. 2 nepoznata Leteća Subjekta, 8.Iščezavanje, 9.Birtija je moj pravi dom

Ocjena (1-10): 6,5

horvi // 18/03/2025