Ogroman kultni underground status ovjenčan slavom i neviđenom pompom koju je podigao Iggy sa svojim krajnje šokantnim nastupima, omogućio je The Stoogesima da ponovno uđu u studio i snime drugi album. Premda je u nepunih godinu - dvije kroz sastav prošlo nekoliko sporednih glazbenika, os banda - braća Asheton i Iggy stalno su bili na okupu.

Drugi album "FunHouse" je nastavak lucidne bizarnosti s prvijenca, s malim odmakom u nešto jezgrovitiju svirku. Tako brze rock kompozicije ("Down on the street", "Loose", "T.V.eye"…) imaju i sasvim solidne instrumentalne refrene, te se pojavljuje i nekoliko akorda "viška" u usporedbi s prvijencem koji je odsviran na tri jedna te ista akorda. U laganijem blues / rock broju "Dirt" prikazana je vrlo dobra kompozitorska prisebnost u kojoj se koketira s monotonijom i mračnim atmosferama koje su podebljane umješnim gitarskim solom. Bio je to jedan od predložaka za buduće new wave obrasce koje će sasvim dotjerati Joy Division na svojim epohalnim albumima "Unknown Pleasure (1978.) i "Closer (1980.)

Vrhunac albuma su bijesne kompozicije "1970" (logičan nastavak "1969" s prvijenca) i naslovna "Fun house" koje pršte pravom punk energijom u neobično plesnim rastrganim ritmičkim udarima. Iggyev vokal je na ovome albumu daleko žešći, "krvaviji" i brutalnije eksplozivan, tako da je u svojem drugom studijskom pokušaju uspio na određeni način prikazati svu mahnitost vlastitih živih nastupa što je na produkcijski tankom prvijencu potpuno izostalo jer vokali zvuče posve izdvojeno. Od gostiju koji su učestvovali na snimanju ovog albuma valja izdvojiti odličan tenor saksofon koji svira Steven Mackay u gore spomenutim naslovima "1970" i "Fun house".

Ludilo rastrgane pjesme "L.A.blues" kojom završava album spada u red najluđih i najortodoksnijih rock kompozicija uopće. Takav nesklad, disharmonija i glazbena neuravnoteženost koja je ovdje prikazana kroz šizofrenične Iggyeve krikove, bezbrojne bubnjarske prijelaze, rastrgane gitarske dionice i sveopću buku malo tko će u budućnosti uspjeti izraziti, tako da kompozicija s pravom nosi epitet začetnika noise rocka koji će u osamdesetima nastaviti Butthole Surfers, te razrušeno zvukovlje kojima će obilovati albumi važnih začetnika industrial - noisea Einsturzende Neubauten.

horvi // 11/04/2003