Ovdje je ludi i neobuzdani Iggy gotovo ispao iz svojeg rock šliha. New wave i punk kojem je on bio jedan od ključnih tvoraca sasvim se udaljio od njega, odnosno sam Iggy od poimanja pravog, žilavog i buntovnog rock izraza. Svi njegovi solo albumi koje je počeo objavljivati nakon razlaza The Stooges su djelovali mlako sa prizvukom simpatičnih, ali bezazlenih pjesama koje su imale vrlo plitke pop melodije.

"Party" kakav je ovdje nekadašnji egocentrik i totalni perverznjak prikazao je zakržljali oblik vrlo naivne zabave za adolescentnu populaciju tako da gotovo polovica pjesama djeluje kao popuna prostora i vremena s kojim Iggy nije znao što da uradi. Više mu izgleda nije bilo stalo da bude ludi razbijač i autodestruktivac, tako da se osim dvije - tri solidnije kompozicije ovdje našlo doslovce hrpa bezazlenih kompozicija koje na svoj album ne bi uvrstili niti trećerazredni new wave/pop/rock izvođači.

Album je samo pokazao da Iggy prije svega nije kompozitor budući da mu je 8 naslova napisao I. Kral, dok su dvije kompozicije obrade (stari evergreen "Sea of love" i "Time won't left me"). Kralove naivne aranžmane Iggy je uokvirio vlastitim tekstovima koji praktički ne govore o ničemu posebno interesantnom - zabava, zadovoljstvo r'n'r-a, večernji izlasci, banalna podbacivanja… Ovakav vrlo plitak album prepoznala je i publika već nakon prvog pilot singla "Bang bang" koji je još možda i najbolji (najrockerskiji) dio ploče, a kompozicije poput "Pleasure", "Rock and roll party" ili "Eggs on plate" koje imaju takav - kakav rock naboj pretjerano su izmakle Iggyevoj karizmi sa svojom mlakom i mlohavom energijom u stilu koji će pokupiti Prljavo kazalište na svojim otmjenim komercijalnim prijevarama.

Zato nije niti čudo što su isti iskoristili potencijalnu pop/rock pjesmicu "Pumpin' for Jill" za bljutavi singl "Moja je djevojka otišla u armiju" sa albuma "Zlatne godine" (1985.), a Novak - Kopola skladbu "Bang, bang" za istoimenu obradu na kompilaciji "Rock za Hrvatsku" (1992.). Da stvar bude još bezazlenija, Iggy se oprobao i u ska vodama kroz zaista praznu i nemuštu pjesmicu "Happy man" koju bi vjerojatno i djeca u dječjem vrtiću bolje osmislila. No, to je Iggy Pop - banalan, bezazlen, neopasan i bezvezan. Dva - tri akorda koja su prije desetak godina djelovala brutalno i razarajuće, ovdje su se pretvorili u mlako podrigivanje zbog kojeg se niti otmjena gospoda ne bi naljutila. Iggy, kuda si to krenuo? Na svoje imanje kukuruza da traktoristi objasniš što je to rock and roll?

horvi // 11/04/2003