Stari Iggy se potpuno vratio u nevjerojatnoj formi! Ovo je bilo prvorazredno iznenađenje, album pun osebujnih kompozicija u kojima je naglasio vještu slojevitost, bogate aranžmane i jedan sasvim novi kompozitorski pristup. Izgleda da je nakon ogromnog svjetskog uspjeha s albumom "Brick By Brick" shvatio da nije sve u divljem i neobuzdanom nagonu kojeg nikako nije mogao ukrotiti, već da se taj neandertalski duh može smjestiti i u daleko prilagodljivije atmosfere.

U vremenu kada je najezda grungea već veliko harala svjetskom rock scenom izbacivši niz nezaboravnih albuma i imena (Nirvana, Mudhoney, Soundgarden, TAD, Pearl Jam…), Iggy se ponovno našao u samom epicentru zbivanja budući da su novi naraštaji počeli otkrivati njegove lude albume sa The Stooges koji su bili direktnim krivcima novog nihilističkog svjetonazora u rocku. No, vrlo dobro provjerene greške u koje se upleo u vrijeme new wavea i punka koncem sedamdesetih i šminkersko šaranje u osamdesetim, naučile su ga da stare metode nikako ne valja ponavljati, već da mladim naraštajima treba podariti sasvim novu sliku o sebi kao ikoni vječitog rock and roll buntovnika. Zbog toga je novim albumom "American Caesar" prošarao po vlastitoj rock ostavštini, te iz arsenala izvadio nekoliko sasvim novih dosjetki kojima je efektno začinio album. Već sam pogled na omot - mrko i izborano Iggyevo lice uokvireno izuzetno dugačkom raspuštenom kosom, snažno stegnute šake iza leđa i njegovo golo mišićavo tijelo, te nehajno ispisan naslov albuma sugeriraju o opakom sadržaju koji se nalazi na njemu.

Prvi singl skinut s njega je "Wild America", moćan garažni rock nabijen energijom, praskavim distorzijama gitare koje nedvojbeno podsjećaju na stare dane neobuzdanih The Stooges. No, ovdje Iggy više nikako nije mogao dozvoliti bez razložnu samodestrukciju, već je svoj dobro znani nihilizam pretvorio u potpuno profesionalni dio komponiranja koji mu je samo poslužio idealnom inspiracijom. Sam je izjavio da "nema više smisla za bijes kad odavno više nisam bijesan buntovnik", što se definitivno savršeno dobro odrazilo u gotovo cjelokupnom materijalu albuma. Ovdje nije Iggy bijesan, već su bijesne njegove kompozicije koje se nalaze na albumu, a to je nešto sasvim drugo. Potpuni profesionalni pristup koji je ovdje prikazao, predstavio ga je kao vještog autora koji šara po rhytm'n'bluesu u novovjekovnom aranžmanu (pjesma "Mixin' the colours" sa odličnom instrumentalizacijom usne harmonike i vozećeg ritma), alternativnim rock sferama koje oživljavaju duh Velvet Underground ("Jealousy"), Caveovskim baladama obogaćenim gudačkim aranžmanom i klavirskim melodijama podebljanim raskošnom orkestralnom produkcijom ("It's our love").

Drugi singl "Beside you" prizvao je duh megahita "Candy", no za razliku od sladunjavosti, ovdje je Iggy posegnuo za čvrstim rock izrazom oblikovanim nadasve finim ženskim back vokalom, snažnom gitarskom pratnjom i melodičnim pozadinskim klavijaturama. "Sickness", "Boogie boy", "Perforation problems" su standardni rock brojevi kojima je pokazao odakle je potekao grunge, garažni rock i punk Posebno iznenađenje je neočekivani punk / hard core broj "Plastic & concrete" gdje Iggy na najbolji mogući način dočarava svu uzbudljivost jednostavnih i banalnih troakordnih bijesnih kompozicija, a odličan dio kompozicije leži u disharmoničnoj dionici solo gitare. Jedna od također novina u Iggyevom radu jest rap tehnika u odličnom plesno - laganijem naslovu "F*in' alone" koji se temelji na minimalističkom obrascu s bogatom pozadinskom instrumentalizacijom. Pun kreativni pogodak ostvaren je u kompoziciji "Ceasar" koja je vođena najjednostavnijim minimalističkim principom - monotonom lo-fi produciranom gitarom kroz različite efekte i nizom nabacanih zvukova bas gitare, udaraljki i šumova što su mu poslužili da ispriča priču o američkoj masovnoj svijesti. Premda kompozicija ima itekakvih bliskih podudarnosti sa radovima Mark E.Smitha i njegovih The Fall, kritičari su mu progledali kroz prste samo zahvaljujući odličnoj spretnosti koju je pokazao na vrlo zahtjevnom terenu. Album u svojoj završnici kulminira odličnom obradom starog r'n'r klasika "Louie, Louie" u punokrvnoj prljavoj rock snazi sa gitarskom distorzijom i pratećim zvukom klavira s obiljem razbacanih solaža i plesnog ritma koji na momente djeluje kao da će se svakog trenutka raspasti od miline.

Po izlasku albuma u jesen 1993. pohvalama nije bilo kraja, a MTV je danonoćno okretao spot "Wild America" kao dokaz Iggyeve nesavladive i ogromne snage. Po prvi puta u njegovoj karijeri album se pronašao i na listi najboljih rock albuma godine, doduše nije bio u samom vrhu, no kritičari koji su bili skloni tvrdom i prljavom zvuku garaže, grungea i alternativnog izraza prepoznali su iznimne rockerske vrijednosti na njemu prozvavši ga "školom garažnog rocka". U kasno proljeće 1994. u eter MTV-a pušten je i drugi video spot "Beside you" koji je sasvim solidno parirao tada popularnim surogat imenima koja su se prilijepila za termin alternative - Smashing Pumpkins, 4 Non Blondes, Spin Doctors, Cranberries, te tada još sasvim nejasni i nedorečeni Radiohead. Interesantno je da su čak i legendarni The Jesus And Mary Chain napravili gotovo identičnu kompoziciju "Sometimes always" koja je proslavila njihov poprilično blijed pop album "Stoned And Dethroned" u ljeto 1994. Gostujući ženski vokal bila je Hope Sandoval iz skupine Mazzy Star.

horvi // 11/04/2003