I'm a dead Rock Star! Ne bi se reklo. The Ig je mršava i žilava Rock & Roll Animal koji se nakon zadnja dva, pomalo razočaravajuća albuma, vratio u relativno dobru formu koju je imao u vrijeme "American Caesar", ponajviše zahvaljujući mladoj krvi koje se napio od bandova nupunk generacije kao što su GREEN DAY i SUM 41.
Kolaboracije sa gore spomenutim bandovima su i najsvjetliji trenuci novog albuma a pjesme "Private Hell" i "Little know it all" će sigurno biti na "rotationu". Iako se nakon nekoliko zajedničkih nastupa fantaziralo i maštalo o povratničkom albumu legendarnih STOOGES, na album se našlo svega 4 stvari IGGY & THE STOOGES (naziva iz vrijeme Raw Power). S obzirom kako pjesme zvuče, možda je i bolje da nisu snimili cijeli album. Dok "Electric Chair" i "Dead Rock Star" još donekle uspijevaju držati tenziju, ostale 2 debelo zastaju za svime što su STOOGES ikada snimili i odsvirali prije tridesetak godina. A i produkcija tih pjesama "šepa" za ostatkom materijala, iako mi se čini da se kod produkcije tih pjesama modernim sredstvima želio dobiti "Raw Power" ugođaj, što naravno nije postignuto.
Ostatak materijala koji je Iggy snimio sa svojim stalnim pratećim bandom THE TROLLS je jak i ujednaćen. Ima tu još i suradnja sa Peaches, sve popularnijom sextechnopunkericom, u pjesmi "Motor Inn".
Sve u svemu, Iggy je opet snimio album na kojem ima svega i svačega. Po meni, The Ig nakon "Lust for Life" uopće nije snimio cjelovit dobar album. Uvijek je tu nešto nedostajalo i uvijek je bilo više loših nego dobrih momenata ali na svakom albumu je imao barem 2-3 antologijske pjesme. U slučaju "Skull Ring" dobri momenti vode sa 70:30 što je za pojmove jednog nepopravljivog "igomana" kao što sam ja više nego dobar razlog da "Skull Ring" u autu izvrtim do besvijesti.

ocjena albuma [1-10]: 6

le figuar de kranque // 30/09/2003