Nakon dva prethodna albuma za Slušaj najglasnije, evo Žuđelovića i na Crime:Scene Records s petim radom. Podsjetiti ću, riječ je o elektronskom eksperimentalistu iz Bara (Crna Gora) koji najviše od svega voli minimalizam, toliko minimalan da minimalniji ne može biti. Zagnjavio je moje strpljenje na ta prethodna dva albuma premda apsolutno nemam ništa protiv minimalizma, štoviše mnogo sam ga gotivio u svojim 20-im godinama života, tamo davno još prije tri decenije, pa i više, kada je bio vrlo aktualan u mnogim žanrovima izniklim nakon new-wavea, post-punka i synthpopa/ synthwavea/ darkwavea metamorfozirajući se kroz industrial, EBM, new age, neo-folk i ine subžanrovske inačice idealno se pronašavši prvo u acid-houseu, a potom i gotovo svim oblicima techna. Autor je, ako ste ga imali prilike slušati, barem svoju šačicu pratitelja naučio da od njega ne valja očekivati nikakve erupcije, eksplozije, a pogotovo ne neki malčice kompleksniji kompozitorski pristup koji bi imao uvod, zaplet i rasplet. Toga u njegovoj glazbi nema. Sve mu se kreće iznimno sporo od nekog izabranog efekta kojeg unedogled pegla dodavajući na kapaljku nadogradnju ritmu mimoilazeći ikakvu melodiju i harmoniju gibajući se linearno u prvoj dimenziji poput nizova točki koje se čak niti ne sudaraju da bi mogle izazvati uzbuđenje.

Samo tri teme vrlo maštovitih naziva "Home recordings" (no.1, no.2 i no.3) već svojim duljinama od 10 do 16 minuta (a dakako i nazivima), izazivaju nestrpljenje i trnce u očekivanju nove uzbudljive zvučne avanture uz koju se obavezno valja opskrbiti kvalitetnom buteljom vina, dobrom cigarom, a po mogućnosti i izabranim društvom kome je navrh glave svih onih alternativnih elektronskih prenemaganja, konceptualista i takozvanih avangardista što rade sasvim novu, nepoznatu glazbu. I onda počinje najuzbudljivija avantura iščekivanja lupkanja sintetičkog efekta činele u pravilnim razmacima popraćenih vijugavim zvucima. Slobodno se može razvezati diskurs nije li kojim slučajem ovih pišljivih 15 minuta "No.1" u ponekom momentu iskrivljeno za neku desetinku sekunde, a naredna "No.2" moguće uzeta od uzdisaja Kraftwerka s originalnog, prvotnog singla "Tour de France" iz 1983., te prateća kulisa s blagom noise škripom od Neubautena ili Throbbing Gristle. I eto ti uzbuđenja za razglabanje, pa da vidiš kako se može okrenuti i u prepucavanje, nadmetanje, a bome i u svađu. Pa ako se tu pronađe još poneka butelja, nema druge nego poslušati i treću "No.3", a i otvoriti treću butelju kada će neki poznavatelj tvrditi da ga početak skladbe podsjeća na Miladojku Youneed s prvog albuma, ali tek samo u temi "Lab lake" koja je otvarala čuvenu ploču. Daljni tijek ovih 16 i pol minuta repeticija donosi i ponešto akustičnih tonova u reverbu s kojima bi pokojni Genesis bio koliko-toliko zadovoljan u vrijeme acid-house faze Psychic TV.

Činjenica jest da ovdje ima metamorfoza u taktovima, no one se tako sporo i lijeno odvijaju da se gotovo i ne primijete jer je osnovna hibridna stanica teško prohodan isječak kome Žuđelović ne dopušta nikakav evidentniji razvoj osim što mu tu i tamo kapne CO2 za osvježenje i nezamijetnu kemijsku reakciju poput laganog razvoja tumora. Na svu sreću, dobroćudnog.

Naslovi: 1.Home recordings no.1, 2.Home recordings no.2, 3.Home recordings no.3

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 16/08/2021