home > mjuzik > Ästräl Säbbäth

kontakt | search |

VERDUN: Ästräl Säbbäth (Deadlight Entertainment/ Throatruiner Records/ Breathe Plastic Records, 2019)

Zajedno s prethodna dva dosadašnja izdanja ovi francuski tromi sludge metalci iz Montpelliera zaokružili su trilogiju kojoj se tek sada vidi jasan cilj: preživljavanje nakon nuklearne apokalipse. Podsjetiti ću: prvi EP "The Cosmic Escape Of Admiral Masuka" (2012) otpočeo je nesvakidašnju lirsku epopeju koja se prije može staviti u rang space-rocka nego li ovakvog žanra kome pripadaju stavivši u prvi plan dotičnog admirala Masuku koji je pobjegao u svemir tražeći adekvatan opstanak svjestan da Zemlji prijeti armagedon prouzrokovan ljudskim svinjarijama od suvremenog ratovanja. Na debi albumu "The Eternal Drift's Canticles" (2016) su promjenili dio postave i još jače se prikovali uz apokaliptične vizure, da bi tek pravi rasplet usljedio na ovome drugom dugosvirajućem albumu prikazavši Masuku kao jedinog preživjelog koji nakon apokalipse luta svemirom pokušavajući shvatiti zbog čega je ustvari opstao, ali na tom tumaranju obilazeći multisfere i tražeći živa bića, razum mu mutira kroz introspekcije, poludi i u očaju se baca u crnu rupu...
[ Verdun 2019 ]

Verdun 2019

U međuvremenu od one ekipe s prethodnog albuma, portugalski vokalist Paulo Rui se izgubio vrativši svojim ranijim bendovima Besta i Redemptus, te je otišao i drugi gitarist Mathieu Croux, a vratio se stari frontmen David Sadok (nekoć je svirao i klavijature), pa su Verdun od peterca postali četverac (bubanj, bas, gitara, vokal), no to ništa ne umanjuje ionako sasvim solidne predispozicije glavnog gitarista Jérôme Pinellija da odradi specifične baraže slojevite sludge koncepcije koja oblači ovaj čitav zvukopis ne plašeći se krhkog pijedestala. Važno je spomenuti da je meštar zvuka naš dobar poznanik Cyrille Gachet iz benda Fange omogučivši stanoviti napredak u kome svaka minuta kolaborira između sludgea i doom-a maglovito fluktirajući avanturističkim porivom hladnog nasilja.



Te promjene i nisu posebno očitovane jer se bend i ne želi, barem ne u ovoj situaciji ispričavati za unutarnja koškanja održavši koegzistencijalan zvuk: uvodna "Return of the space martyr" je baš upravo ono što se i moglo očekivati nakon 2016., a ako malo pročeprkate, tada sam konstatirao da će im za nove pjesme možda trebati pričekati do nove, tj. ove 3. decenije 21. stoljeća i nisam se prevario osobito u vremenskom aspektu (album je objavljen taman koncem 2019.). Neko sitno otklanjanje u stilu zamjećuje se u najduljoj "Darkness has called my name" od 10 i pol minuta gdje povremeno vlada netipična melankolija uvodeći u zloban i žalostan svijet Masukinog ludila iskazujući anksioznost nakon njegove spoznaje da je, izgleda, čitav svemir prazan bez ijednog živog bića, a nije nedostupan i nedoseživ. Tu se sad revitaliziraju njegove glavne monološke karakteristike i morbidne premise nakratko pritajene kroz kraći instrumental, nazvan, zanimljivo na ruskom jeziku "Интерлюдия" (interludij) zazivajući u primisli čak i one čuvene sovjetske astronaute nisu li možda posijali nekakvo sjeme života po tom kozmosu...

Ovaj predah tek je uvertira za četiri glavne pjesme: "Venom(S)" s korozivnim utjecajem totalne demencije, zatim bijesnim riffovima "The second sun" i zastrašujućim doom-hitom "L'enfant nouveau" ('novo dijete') jedinom pjesmom ispjevanom na francuskom jeziku. Zadnja, naslovna "Ästräl Säbbäth" je pogrebna povorka slavlja, očaja i katarze prepuštavši se ambisu nihilističkog prokletstva. Ako je "Electric funeral" Black Sabbath bila prva od takvih teških tragikomičnih pjesama, ova je ubjedljivo nadjačala Ozzyija i originalnu ekipu iz 1970. (s drugog albuma "Paranoid") snažnom lirikom 'ovo je kraj putovanja/ ne želim živjeti još jedan dan/ lutam kao živi mrtvac nudeći dušu da zbrojim kozmičke bogove... sve je pripremljeno za astralni sabbat...'.
[  ]

Priča, koncept i glazba stoje ruku pod ruku ozbiljnim transcedentalnim fikcijama s kojima se odavno razbijaju glave metafizičara, filozofa i religijskih stručnjaka. Nije teško shvatiti da su ovi Francuzi vođeni principjelnim načelima humanosti današnjice vrtjevši ovakve scenarije aludirajući na nekorektnost iz koje redovito izbija najjači ljudski poriv - želja za vlašću i moći u bilo kojem pogledu. Oni su odlijepili od ove abrazivne zbrke koja se svaki dan komentira i otišli su potvrditi vizuru načela duhovnosti van Francuske, Europe i svijeta u svemir. Pa makar, kako kažu, tamo nema ničega po admiralu Masuki, a dodao bih i po Bowievom majoru Tomu, puno ljepše se baviti ovakvim pseudo-metafizičkim preokupacijama nego li pratiti kaos na majčici Zemljici kojeg je jako, jako teško shvatiti i nama Zemljanima, a kamoli nekom živom biću što nas gleda odozgo. U svakom slučaju, ovo je vrlo vrijedno izdanje Verduna. Koliko za ljubitelje benda i žanra, toliko i za one koji uživaju u sličnim apokaliptičnim tematikama jer ovdje je stvoren moćan filmski materijal, naravno i kroz dva prethodna spomenuta diskografska ostvarenja da bi se mogla napraviti izuzetno duhovita, uzbudljiva, mračaa i poučna SF/ horror/ drama.

Što će Verdun napraviti nakon ove trilogije, teško je pretpostaviti. Mišljenja sam da su dosegli status nezapaženog remek-djela i da će auditorij biti tog svjestan tek nakon podosta godina. Usput, album se može nabaviti u ograničenim tiražima kao audio-kaseta, dvostruka LP ploča i cd.

Naslovi: 1.Return of the space martyr, 2.Darkness has called my name, 3.Интерлюдия, 4.Venom (S), 5.The second sun, 6.L'enfant nouveau, 7.Ästräl Säbbäth

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 02/01/2020

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*