home > mjuzik > Deathwish

kontakt | search |

WITHIN DESTRUCTION: Deathwish (Within Destruction/ Rising Nemesis Records/ d.i.y., 2018)

Slovenci su u ovoj deceniji strahovito napredovali s modernim žanrovima metala. Jednostavno im ide. Imaju uho i nos, a i svake godine na Metalcampu u Tolminu imaju fantastičan repertoar friških strujanja koja se relevantno odnose i na njihove novije bendove.

A ovi fantje iz Jesenica oformljeni 2010. su shvatili da je vrijeme pjesama o čudovištima, nemanima, mitologiji, životu, smrti, bogovima, božanstvima, sotonama, nečastivima, anđelima, arkanđelima, nimfama, ljepoticama, eksplicitnim seansama strasti, paklovima, nebesima, paranojama, tragedijama, boleštinama, kugi, koleri, gubi i ostalim bajkama i kojekakvim basnama u alegorijama izlizana forma koja se prekretala, konvertirala, mutirala, metastazirala i doživljavala milijune inverzija. Oni su prišli posve drugačijem konceptu potkrijepljenom na znanstveno-fantastičnoj fikciji napada svemiraca na našu dragu majčicu Zemljicu.
[  ]

Uh! Od uvodnog govornog prologa "External interference" gdje mutirajući vokal upozorava na ljudsku bespomoćnost i na šutnju vladajućih eminencija svemirskog programa koje znaju sve o napadu iz svemira, a praktički ništa ne rade da spase ljudsku vrstu, prilazi se glavnoj fabuli gdje, ha, nazovimo to, aždaje iz kozmosa i posebno dimenzionirani vanzemaljci napadaju Zemljane stvarajući opći kaos. Kroz slikovito sročene stihove s mnogo aspekata i osorno-prljavi growl frontmena Rok Rupnika, počinje nemilosrdno rešetanje prvog pravog broja "Deathwish" koji nagovještava da s ovim Slovencima i njihovim vizijama SF priče nema šale. Bubnjevi Luke Vezzosija su mahnito podešeni, pomislilo bi se da je svira neka stručno isprogramirana ritam mašina ili neki kibernetički ugođen akt, ali, dođavola, taktovi i tempovi se svaki čas mijenjaju od blastbeatova, prelaza sve do sporijih intervala i sve se skupa pretvara u brutalnu mašinu za mljevenje svega do čega se stigne. Poput crne rupe koja guta sve pred sobom. Bas (Janez Skumavc) i gitare su uglavnom niskog štima, sve to naoko funkcionira kao zdravo za gotovo u okvirima deathcorea, no onda se po prvi puta u 36. sekundi pojavljuje neki đavo kojeg isprve nisam mogao skontati šta bi to bilo. Oli Rok nešto cikta i skviči, oli je to neki scratch s gramofonske ploče, neki elektronski efekt? Hm… I taj se đavo stalno pojavljuje u nekim intervalima u pjesmama kroz svirku, a to ništa drugo nemere biti nego jedan od dva gitarista - Damir Frlan i Kristijan Bajuk doslovce scratchaju na žicama, elem onako nešto poput patenta Tom Morella iz RATM. Ali doduše, to je ovdje daleko brutalnije, baš onako kako i nalaže žanr. Beskompromisno se žeže i fašira, te se svako malo skreće u kojekakve sekvence, čas tromije, pa brže sve do ekstremnog hardcorea, a bome u tome ima i kraćih solaža, te mnoštvo breakova. Slobodno se može konstatirati da su već u ovoj prvoj skladbi vrlo kompleksan svirački bend pretendirajući uglavnom kratke riffove, a završnica pjesme je nevjerojatno troma, opa!?



Prepoznatljivi segment kojeg Within Destruction obožava rabiti jest spoj blastbeatova, hardcorea i tromijih elemenata s tehnički potkovanom šihtom, evo "False revelation" pak ima i 'catchy' finesa u spletu s kukastim navojima druge gitare, "Extincion" počinje iz primamljivog staccata šibajući tu brutalnu spregu mašiniste za bubnjevima, a ti gitarski scratchevi se pojavljuju svako malo u nekim neočekivanim trenucima. A čak ima i auto-tune efekata na vokalu, te harmoničnih black harmonija u pozadini, no svaka pjesma je totalno nepredvidljiva: krene s nekim faktorom, razvije se u drugi, metamorfozama se pretvori u nešto sasvim treće, a završi sa sasvim desetim gabaritom. Naravno, bespredmetno je u ovakvim čudnovato sklepanim, ali efektnim formatima tražiti neki balans: nema ga i ne mogu se pjesme podijeliti na brže, još brže, najbrže ili sporije. Sve to sadrži svaka od 8 kompozicija, no ako se mene pita, subjektivno mi je najbolje sjela "Self-hatred" pred sam konac albuma jer se doima najkompaktnijom, a i solaža je najdulja od svih. Završnica albuma je ponovno govorni komad kao odjavna špica: "HMR45" priča o tome što je ostalo od ljudske vrste nakon ove invazije, a ostalo je, hm… ostavimo to za znatiželjne.
[  ]

Unatoč ovakve brutalne i ekstremne glazbe s mnoštvom kombinatorike, čitav koncept je vrlo zabavan u fikciji koja ima i svojih metafora na realnost. Mašta benda je velika i ne može se sakriti, kao i ambiciozno postavljeni performansi na svjetskom nivou ajnc-a klase koji se na njihovoj bandcamp stranici nazivaju deathcore blackened death brutal slamming deathcore. Uzmite i smatrajte kako god želite. Sve ovo je istina i dobro im priliči za opis. Prije ovog imali su još dva albuma 2012. i 2016., te dva singla 2014. i 2015. A kako su vrlo kreativni u različitostima koje sabijaju u četverominutne skladbe, imaju oni još štošta za ponuditi iz svojih resursa jer im nakon izlaska ovog albuma slijedi turneja po USA što nimalo nije faktor za podcijeniti. Svjetski su, duhoviti, zabavni i vrlo moderni, van svake sumnje.

Naslovi: 1.External interference, 2.Deathwish, 3.False revelation, 4.Torture ritual, 5.Human defect, 6.Downfall of humanity, 7.Darkness swallows life, 8.Self-hatred, 9.Death awaits us all, 10.HMR45

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 26/09/2018

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Sound Of Music

LAIBACH: The Sound Of Music (2018)

| 14/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Heir To Despair -絶望を受け継ぐもの

SIGH: Heir To Despair -絶望を受け継ぐもの (2018)

| 08/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: II

WIZARD OF STONE MOUNTAIN: II (2018)

| 04/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Anatomia de la Vacuidad

LUCAS ALVARADO: Anatomia de la Vacuidad (2018)

| 03/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihi dogovor

MATEJ KRAJNC: Tihi dogovor (2018)

| 30/11/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*