Bendovi što se odazivaju na ime Amuleto su brojni; ima ih od Argentine preko čitave Latinske Amerike, do Španjolske, no ovo je talijanski duet kojeg je pokrenuo Francesco Dillon svirajući violončelo, preparirani violončelo, još neke žičane instrumente, te koristi kojekakve predmete za proizvodnju zvuka obilato se koristeći feedbackom, a partner mu je nećak Riccardo Wanke koji pak barata gitarom, klavijaturama, synthovima, različitom elektronikom i harmonijem. Wanke je uz to i jedan od renomiranijih izvođača s etikete Three:Four Records (ili 3:4 Records), a ime benda dali su inspirirani novelom Roberto Bolaño-a koja u sadržaju traži nevidljive spone na dugačkim geografskim relacijama između kulturoloških svemira, riječi i zvukova. Dobar dio inspiracije dolazi im iz literature, raznih zvukova i slika što ih nailaze svuda po svijetu, a zvučno gledajući, glazba im je kombinacija različitih novih prekrojavanja tradicijskih ostavština kroz eksperimentalnu i elektronsku prizmu punu improvizacija i osjećaja za simbiozu ušivavanja folka s klasičnom glazbom. Do sada su objavili 3 albuma (prva dva "11h 15 local weather forecast", 2010. i
"No para siempre en la tierra sólo un poco aquí", 2015. dobili su pozitivne reakcije kritike), a po ovome najnovijem slobodno se može zaključiti da im je glavna osnovica u drone stilizaciji dugih, rezonantnih i disonantno razvučenih tonova bilo oni odsvirani na gudačkim ili tipkačkim instrumentima. Naravno, u takvoj seansi nema mjesta za perkusije, pa ritam čine harmonični taktovi i tek rijetko izvedeni tupi udarci po kobilici ili truplu instrumenta, no, ne treba biti baš strogo striktno vezan uz pojmovnik drone. Istina, ovo jeste vrlo lijena i spora glazba koja se neprestano nadograđuje minimalističkim spletkama tvoreći određeni trance dojam koji put pospješen brundavim rašpanjem prepariranog violončela ili pak neobično tretiranim gitarskim efektima što podsjete na gajde.

Osnovna preokupacija za inspiraciju ovog albuma bila je serija starih fotografija što su ih pronašli u jednom marketu u Lisabonu pod nazivom Fiera da Ladra, a prikazivale su život neke srednjeeuropske obitelji s početka 20. stoljeća kojoj život očito nije bio med i mlijeko isijavajući krizom, sirotinjom i bolešću. Očito da se radi o nekoj madžarskoj zbirci porodičnih slika jer sam naslov albuma nosi ime po madžarskoj riječi 'tajne'. Zato i jeste atmosfera ovih 45 minuta puna melankolije, tugaljivosti i sentimentalne patetike (naravno, riječ je o instrumentalnoj glazbi) u kojoj su najdulju temu "Urlicht" uzeli od Gustava Mahlera vrhunskog kompozitora specijaliziranog upravo za takve socijalne motive isprepletene idilom. Samo 5 tema nejednolikih duljina natopljeno je različitostima: dok su prve dvije teme "Der turm" i spomenuta "Urlicht" tugaljivo-sentimentalni neo-drone, "Salamander" je vrlo opasna staccato igra na pragovima rockerskog noisea, "Untitled with eye, hand, moon and dog" je sa svojom simfoničnom raskošnošću obilja nadosnimljenih sekvenci prava ljepotica koja spaja tu tradicijsku baštinu s modernim klasicizmom, a posljednja "Nebeltanz" mračni tromi trance poput neobično izvješenog dark-wavea križanog s noiseom i post-industrialom.

Djelo je ovo svakako preporučljivo ljubiteljima navedenih žanrova. Svatko će u njemu pronaći mnoštvo zanimljivih detalja, a baš po njima se čitav sklop Amuleto glazbe bitno razlikuje od standardnih karakteristika.

Naslovi: 1.Der turm, 2.Urlicht, 3.Salamander, 4.Untitled with eye, hand, moon and dog, 5.Nebeltanz

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/07/2018