Nekada se, koncem 80-ih ovakva glazba nazivala new-age, a u nju je trpano svašta. Od Terry Childs, Cassell Webb i japanskog Kitara do Dead Can Dance (čak i Jean Michelle Jarrea) sve do istinskih new-age predstavnika Gandalfa i Stephena Micusa.

Ne bih bio siguran u koji točno žanr spada ova muzika koju proizvodi Razen, navodno su iz švicarske Laussane (barem po izdavaču), a dio muzičara iz Belgije. Od svega navedenoga, rekao bih, u niti jedan žanr mada će svakog boljeg poznavatelja zvuka i stila asocirati na drone. Ali ipak to nije tako. Drone je, zna se točno što. Lijeno i tromo valjanje harmonija što se na ovih nepunih 45 minuta i dešava u izvedbi analognog instrumentarija (synth, gajde, fagot, violončelo) i minorne pratnje udaraljki (tabla, djembe), dakako bez vokala ponirući u jako mirne mantričke seanse bez ijednog 'povišenog' akcenta koji bi prouzrokovao pojačani kardiogram. Ne kažem da u ovoj glazbi manjkaju vokali koji su u slučaju Dead Can Dance ili Diamande Gallas zlata vrijedni, ali kroz dugotrajniji period mogu biti ozbiljan protivnik ovakve hipnotičke meditacije. Cijeli album je snimljen u crkvi St.Marin i svodi se na improvizacije s vrlo mirnim figurama koje tek dinamički podižu tenzije. K, tome, dosta je traljavo realiziran, vjerojatno snimljen na tonski lošiju opremu, s vremena na vrijeme netko se 'popiknuo' na kabel pa se desi škripa, a zadnja kompozicija "Death on the current reel" čak nije niti snimljena do kraja. Prijatelji Brecht Ameela i Kim Delcour koji barataju sa svim tim 'drone' medikamentima (osnovno su jezgro benda) s još nekoliko prijatelja (Paul Garriau - hurdy gurdy, Pieter Lenaerts - bas & sarangi, Suchet Malhorta - tabla) sjedinjeni su u seansi koja podsjeća na one klasične neo-hippy furke da je svijet još uvijek čudesno mjesto za život ako se umije prepoznati. Bend je svojevremeno prepoznao i čuveni Andew Liles s kojime su 2013. snimili album "Rope House Temper" što je svratio pozornost na njihov rad.

Glazba je kako kažem, vrlo mirna, ali podsta šlampavo otegnuto koncipirana na ambijent koji tek po naslovima kompozicija sugerira da bi u njenoj karakteristici trebala stajati duhovnija preokupacija što varira između liturgije, šamanizma i ezoterije. Vjerojatno zbog toga neće steći veću pozornost u bliskoj budućnosti s ovim albumom isto kao niti Coil s mnogo jakih albuma na kojima je pokojni Sleazy izvodio genijalne poteze da utječe na onoga tko ga sluša, a ne onoga tko ga tumači, tako isto i ova glazba ima utjecaj da pronađe svoj sporedni put do glavne audijencije. Nećete je naći u niti jednom razvikanom mediju, na niti jednom glazbenom portalu za skidanje besplatne mp3 glazbe, no ipak bi bilo pretjerano tvrditi da su Raze nešto novo što se ne može ponuditi ljubiteljima ambijenta, minimalizma i hipnotičke seanse. Ima drugačiji pristup ka drone i ambijentu s podosta traljavim performansima izvedbe za opuštajuću atmosferu, a i to zna mnogo puta biti presudan faktor za konačan ishod u općem dojmu.

Naslovi: 1.Ray of halflight prayer, 2.Dunes spell runes on the esge of town, 3.Ash reversal, 4.Rover fortunes, 5.Reversal dub, 6.Death on the current reel

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 23/08/2017