Wim Lecluyse, čovjek iza projekta Circle Bros započeo je s radom još 1997. kao kućni lo-fi čudak snimajući u vlastitoj sobi brda materijala koje je tek povremeno objavljivao na različitim etiketama s vremenom pokrenuvši vlastitu Morctapes Records. Tako u kolekciji ima tek nekoliko zvaničnih izdanja (do 2006. se zvao Circle Brothers) među kojima su 12'' split sa Zent One, jedna kolaboracija sa Karinom Esp i mnoštvo snimaka razbacanih po raznim kompilacijama. Kad se 2006. ponovno vratio u Belgiju i skratio ime u Circle Bros počeo je raditi improvizacije, vrlo često i prerade pjesama Mick Turnera, Roy Montgomeryija, Pefkina i benda Castanets, a interesantno je da uz sve to uspjeva zadržati svoj DIY moto u kome s vremena na vrijeme objavi za svoj Morctapes poneka izdanja isključivo na kasetama. Do sada je kao jedino dugosvirajuće izdanje pod imenom Circle Bros izbacio album "Haven", dok je na etiketi primjerice znao objavljivati izvođače poput Boduf Songs, Lichens, te Drekka i Annelies Monseré s kojima je u nekoliko navrata surađivao i realizirao kraća EP ili singl izdanja.

"Rust" mu je drugi, uvjetno rečeno, dugosvirajući rad (iznosi 35 minuta) na kome proteže vrlo lijene i trome ambijentalne kompozicije u minimalističkim eksperimentima koji nisu daleko od drone/ dark wave stilizacija s ponešto post-rock ugođaja budući da povremeno umije uz svu elektroniku, synthove, kasetne loop tehnike i digitalije odsvirati i poneki gitarski staccato poput kompozicije "Balance" koja je ujedno i najstarija datiravši iz 2011. Već se i samo po sebi može zaključiti da u ovoj glazbi nema ritam sekcije, nema bubnjeva ili programiranih ritmova već glazba teče vrlo mirno u skladu s nazivom albuma koji ne označava 'hrđu' (rust na engleskom) nego 'odmor' ili 'počinak' po nizozemskoj riječi 'rust'. Premda se može zbog atmosferične harmonije i manje-više instrumentalističkog sadržaja uz tek poneke nedokučive vokalne šaputave mantre dokučiti kako bi ovo trebao biti konceptualni rad, on to ipak nije. Tematika mu je samo kolekcionarski zbir od 8 kompozicija stvaranih u 4-5 godina gdje primjerice uvodna "Insurance policies" zbori o vlastitom sagorijevanju, zveketava "Detroit" popraćena gitarskim staccatima je rockerska oda pijanim plesačima na "I wanna be your dog" kada premoreni padaju na fajruntu koncerta ili na nekim plesnim podijima, a recimo znatno pojačana u delay efektima "Cobblestones" o osvrtu na nekadašnje konformističke težnje o pojmu lagodnog života.

Čitav album je vrlo mirnog atmosferičnog karaktera gdje sama svirka ne predstavlja neku značajnu sferu koliko te sitne igre s lomovima prigušenih frekvencija, fade-in/ fade-out poteza i raznih producentskih zahvata što nisu daleko od nekadašnjih radova Brian Enoa iz 70-ih godina.

Naslovi: 1.Insurance policies, 2.Detroit, 3.Bath, 4.Cobblestones, 5.Breadcrumbs, 6.Devastated, 7.Ever onward, 8.Balance

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 20/04/2016