Ha, sad čudna stvar sa Sathönayom... Tko da se tu snađe?

Evo, ima sigurno pa možda skoro najmanje pola godine kako mi ovaj materijal stoji čekajući da dođe na red za recenziju, a na popratnom press materijalu stoji datum izlaska 7.7.2017., dok na zvaničnoj bandcamp stranici opet da je datum izlaska 3.07.2019., što znači da službeno još nije objavljen, ali kako dođavola kad u rukama imam cd, doduše promo kopiju s drugačijim omotom? Eh da, te umjetnike je ponekad teško shvatiti. Kao primjerice Nico Poissona, pokretača etikete S.K.Records iz Lyona, a ujedno i vodećeg muzičara ovog benda o kome smo već ranije pisali prilikom EP-ija "Gaziosmanpasa" 2015. koji je bio elektronski space rock/ techno. I sad očekujući neki sličan nastavak, a u međuvremenu su objavili još dva izdanja, ovdje je zvuk pod obilatim utjecajem orijentalnog folka i arabeski potpuno netipičnih za ranija im izdanja.



Zahvaljujući Poissonovom umjeću sviranja električnog saza iliti turske lutnje ouda, te koherentnoj pratnji od nekoliko glazbenika (Leo Grollemind - violončelo, François Virot - bubnjevi, Agathe Max - violina, te Cyril M, Antoine Khoury i Vincent Cuny), satkano je čudnovato world-music zdanje bazirano na improvizacijama, popu, eksperimentima i psihodeliji. Dok se primjerice uvodna pjesma "Domicilio Dei Vinti" referira na plesni dio Orijenta, već naredna "Manœuvre" je zadojena u frenetičan, gotovo hardcore tempo nakon kojeg bi se očekivalo tko zna što, ali iznenađenje pristiže u naslovnoj "Lost a home" što odlazi u sneni psihodelični ambijent, supijan, napušen i nadrman session u kome je svatko od glazbenika mantrao sebi u brk kako mu se god prohtijelo. "Styn Ipoga" pak odlazi u umjereno-plesan tempo arabeski s vokalizmom na meni posve nepoznatom jeziku. Da li je neki od hamitsko-semitskih ne bih znao odgonetnuti, ali nimalo nije nalik francuskom ili engleskom. Za "On est debout" je snimljen video, otpjevan je na francuskom, a nježan i dremežljiv ambijent još na najbolji način dočarava presjek ovog čudnovato spletenog muziciranja u kome se do konca albuma susreću još psihodelično mirna skladba "They are sisters", te dvije u 3/4 ritmu "Your love is like a Blade in the Kindeys" i "Lole" u kojima žičana sprega saza, violine i violončela dolaze do potpune eksplozije virtuoznosti i kompleksnih nadogradnji.

Gušt je ovo poslušati jer je potpuno drugačije od kurentne alternativne ponude mimo nekakvog rock opusa ostvarivši višesmjerne relacije, no šta da se radi po pitanju tog datuma, da li je 2017. ili 2019., tko li bi ga znao?

Naslovi: 1.Domicilio Dei Vinti, 2.Manœuvre, 3.Lost a home, 4.Styn Ipoga, 5.On est debout, 6.They are sisters, 7.Your love is like a Blade in the Kindeys, 8.Lole

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/07/2018