Francuski hiperaktivno otkačeni dvojac iz Saint-Etiennea odranije znan po provokativnim ispadima u lirici, šašavo-eksplicitnim video spotovima i bijesnim halucinacijama kojima ustvari napadaju tradicionalno zapjenjene konzervativce, socio-realistične spodobe, političke manipulacije, društvene dogmatičare, a ovaj puta i sve one tobožnje žrtve tranzicije emancipacije i općenitih seksualnih sloboda. Da li su Le Grand Maigre - Daddy Schwartz, odnosno muški dio, te lijepa La Bigluese - Charlie Dirty Duran uglavnom privržena RnB vibraciji predstavnici LGBT zajednice ili u privatnom životu održavaju monogamiju i heteroseksualni stav potpuno je nevažno jer se svojim izričajem podjednako transformiraju u sve moguće oblike rasporeda seksualnih identiteta zastrašujuće zboreći o krizama i frustracijama tradicionalnih uloga provlačeći ih kroz političko-društveni kontekst. Ovaj novi, treći po redu EP, a ukupno četvrto im izdanje (imaju i jedan dugosvirajući album) ponovno donosi paradoksne parole namijenjene ugroženima i onima načetim s novim poretkom nakon Istambulske konvencije: istina, nije to neka direktna konfrontacija s retrospektivnim komentarima već satirična kritika konzervativizmu. Manje-više svodi se na ironiju 'tražili ste - dobili ste', a prelama suvremene tendencije zbog kojih bi se svatko ugrožen ili onaj koji se osjeti podcijenjen, izmanipuliran, ismijan i na bilo koji način degradiran zbog svojih stavova čisto lako dobio svako pravo pred zakonom na svoje opredjeljenje. Gorućom lirikom ovaj puta raspredaju globalnu pomamu za trendovima poput joge i tantri u političkom smislu 'ispiranja mozga' kao što to i sama naslovna kompozicija "Yoga Schlaasss" nalaže u rasplesanom electro/hip-hop žaru i naredna "Violence Schlaasss" s tromijim grime/punk referencama. Glazbeno i dalje minimalistički vjerni ujednačenoj stilizaciji obogaćenoj starim Casio synthom, pravi pogodak LGBT/ shemale tematike pristiže u nostalgičnom povratku ka italo-disco/synth-pop zvuku ranih 80-ih "Envy Schlaasss" koji ima kontradiktorne stihove 'ponekad sanjam da mi cura ima penis/ ponekad sanjam da je sve muško dobilo pičku' opstruirajući društvene norme morala, dakako ističući licemjerje i mnoge lažne sablazni glede bluda i nećudoređa, onog 'grozim se toga', a ustvari razmišljam u sebi 'prijalo bi mi, ali da se ne sazna'.



Tu su i tekstovi na francuskom za one koji ga razumiju, no nešto se može razabrati od "Je me mé e des arbres" i "Éric la chauve-souris" pomoću translatora. Obje su vrlo drske: prva je basna gdje životinje i priroda metaforiziraju ljudske mane - sumnja se u iskonsku prirodu, drveće jer privlače munje, krpelji, kukce, uši i nametnike, sunce je neprijatelj, more je smeće starih narkomana šireći koleru, cvijeće su vrećice koje se nude, ptice su metle s nogama što biraju nacističke psihopate, kamenje je dosadno zbog tišine, a cijela priroda je grobnica s labavim vjetrom, štetnim biljkama i kokošima robovima, dok je druga, odnosno posljednja eksplicitna u metaforama punim perverznih opsesija na račun smandrljanog ljudskog mentaliteta i bolesne društveno-političke klime.

Schlaasss su i dalje ostali opasni i cinični. Provokativno nastrojeni puni duhovitosti kroz ozbiljan kaleidoskop makar se nekom manje bistrom sve ovo može učiniti kao neozbiljna zajebancija. Nikako. Zna ovaj dvojac itekako o čemu raspredaju i kome su upućene sve ove sarkastične turbulencije koje u niti jednom momentu nisu trivijalni štosevi polupijanih salonskih naklapanja kada se političari malo opuste i onda počnu svima dijeliti packe. Drski su komentatori na vrlo šaljiv, podrugljiv i konstruktivno eksplicitan način.

Naslovi: 1.Yoga Schlaasss, 2.Violence Schlaasss, 3.Envy Schlaasss, 4.Je me mé e des arbres, 5.Éric la chauve-souris

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 27/11/2018