Otkačeni francuski dvojac iz Saint Étienna dvije godine nakon simpatičnog debija "Schlaasssch" na kome se poigrao sa svjetskom tehnologijom i nekadašnjim komunističkim imageom ismijavajući fikcije standardnog svjetonazora, odlučio je novo izdanje znatno zaokrenuti u potpunu kritičku šegu o svemu i svačemu pritom iz one elektronske pop svaštarije s punkerskim leksikom zakoračivši objema nogama u kurentni hip-hop/ grime/ trap. Jeste, ovdje se nalaze mnoge inačice nekadašnjeg dubstepa i dancehalla u osvježenom maniru, one synth/ IDM tretmane su gotovo potpuno odbacili zadršavši ih tek u 4 ponajbolja komada ("No drog yourself", "Triste artiste", "Pupute" i "Nanarchie"), pa većina tempova uglavnom šeta od tromijih do umjerenijih. Međutim, sama glazbena potka im je sada unatoč minornijim ritmikama nešto bogatija i slojevitija; imaju pridošlicu Kiki koji ima još nekoliko imena (Bonetrips, Docteur Dre, Jerome Donzel...), a njegov zadatak je bio osim snimanja i produkcije potpuni angažman oko mašina, programiranja, a i samog kompozitorskog udijela. Ne može se reći da kroz album osim navedenih plesnih komada nema uzbuđenja; većina materijala je komponirana vrlo skladno u sustavu modernog elektronskog hip-hopa s velikim učešćem klavijatura koje vode glavnu melodijsku potku nerijetko se stacioniravši i u psihodeličnim sferama, međutim pomanjkanje tih jačih ritmova naoko remeti zvučnu sliku ispoliranim podlogama na koje gromko repaju simpatična Charlie Dirty Duran (aka La Bigleuse) i lucidni Daddy Schwartz (aka Le Grand Maigre).



No, to je tek prividno stanje stvari da je ova muzika plitke naravi. U kontekstu njihove muzičke funkcije na prvo mjesto isplivavaju oštri, komični, cinični, provokativni, zajedljivi, a bome i punkerski angažirani socio-politički tekstovi koji ne štede nikoga, počevši od same francuske vlade i općenitog stanja u svijetu prikazavši ga kroz vrsno sročenu pjesmu "Pupute" (kurva) za čiji je spot montirano cijeli niz scena iz stvarnog političkog života. Kao što su na debiju imali video spotove za sve pjesme, tako su i na ovome albumu nanizali video za svih 15 pjesama!



Najizrazitija, najsnažnija, a i najangažiranija jest svakako "Nanarchie" (anarhija) čiji se punkerski leksik nikako ne može zaobići, a tek onda potom slijede laganije metamorfoze u to prividno hip-hop uljuljkavanje da ovdje tokom albuma bezbrižno teče med i mlijeko. Ma ni govora. Sve su pjesme izrazito provokativnog sadržaja, samo je jedna od glavnih prepreka (moje) nedovoljno poznavanje francuskog jezika. Na svu sreću, bend se potrudio objaviti i tekstove koji se pomoću google translatora koliko-toliko mogu prevesti i na hrvatski, a moram priznati da i u tom segmentu kakav god da jeste, tekstovi ostavljaju vraški moćan dojam najljutitijih punkera poput Biafre ili nekoć Henry Rollinsa. Odnosno, nisu samo bazirani na striktnoj etici bukvalnog lumpenproleterskog stava, ima ovdje sijaset različitih tema od seksa, brutalnih bizarnosti (pogotovo u uvodnoj "Kiki" gdje je mnoštvo toga metaforičkim direktom naglašeno sloganom 'za kurac' - mozak, bicepsi, kuća, hvalisanje, preseravanje, nacija, nacizam, porezi, vlada, politika, pa čak i njihov rodni Saint Étienne ), sve do nekih naoko nježnijih i emotivnijih tema koje su, opet, izvitoperene do krajnih perverzija.



Album je bezrezervno njihov kreativni vrhunac. U vrlo kratkom periodu su sazreli na račun moćnih, provokativnih i inteligentnih tekstova što imaju obilje stihova, taman za jednu solidno popunjenu zbirku poezije doimajući se političko-društvenim pamfletom. Stoga zainteresiranim fanovima i budućim pristašama koji francuskim barataju isto tako loše kao i ja ne bi bilo zgorega nego se poslužiti translatorom za potpuno upijanje ovog angažiranog punkerskog hip-hop gradiva. I ostaviti načas po strani činjenicu da samo zbog glazbe ovo nije punk. Jeste. Itekakav. Niti Johnny Lydon nije bio toliko ptovokativno bizaran i drzak u svojim najkreativnijim danima koketirajući s funkom, elektronikom i dance-rockom.

Naslovi: 1.Kiki, 2.No drog yourself, 3.Triste artiste, 4.Bye bye, 5.NoeNoeil, 6.Tue la tête, 7.Les moches, 8.Pupute, 9.Thug Lilith, 10.Nanarchie, 11.Requiem, 12.Ordo ab chao, 13.Bisous, 14.Poison, 15.Phillipe Le Dauphin

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/08/2017