Od sirovog undergrounda na stup ruskog medijskog srama i linča dogurale su do najpoznatijih punkerica na svijetu iniciravši velike prevrate u Rusiji i Ukrajini gdje se umješao i šerif s divljeg zapada - USA vođen Barrack Obamom koji bi najradije ganjao antilope po savani i tražio stotinama kilometara vrč vode. Pussy Riot su nedavno objavile i novi video "Путин научит тебя любить Родину" (Putin te uči ljubiti domovinu). Obami to još, izgleda nije posve jasno jer on ljubi samo svoju američicu dolarsku 'in god we trust' gdje god bila. Svijet vjerojatno ne bi u svojoj širini i dužini nikad saznao za ovu rusku feminističku organizaciju da nije bilo incidenta u moskovskoj pravoslavnoj crkvi Krista Spasitelja 21.II 2012. kada su četiri od tri identificirane članice - Nadežda Tolokonjikova, Marija Aljohina i Ekaterina Samucevič izvele kratki performans, snimile ga i kao video spot objavile na internetu. Pokrenule su ogromnu lavinu kontradiktornih polemika u ruskoj javnosti, sve tri su vrlo brzo uhvaćene i izvedene na sud. Ekaterina je oslobođena, a Nadežda i Marija su pod velom sofisticiranog sudskog tužilačkog licemjerja osuđene na 2 godine zatvora zbog huliganizma kao primjer svima koji vrijeđaju rusku etiku, osjećaje vjernika i širenja religijske mržnje. Nadežda je na sudu izjavila kako njezin, odnosno angažman benda nije blasfemijski, već politički istup, a u ruski ustav je uveden novi amandman koji će kažnjavati slične izgrednike. Pussy Riot ili originalno Пусси Pайот bez ikakve sumnje nisu vođene nikakvim motivima klasičnog rock, točnije punk benda, tj. tendencijama da se svira i nastupa čim više po klubovima, dvoranama, festivalima i inim specijaliziranim rock destinacijama, da se snimaju albumi, zabavlja publika, koketira s fanovima i živi onakav život kakav ima svaki rock bend bez obzira na žanrove. Čak niti ne umiju svirati nešto više od priučena 2-3 akorda na razini svakog demo početnika iz osnovne škole, ne trude se savladati vitalnu vještinu tri osnovna instrumenta s kojima barataju - bubnjeva, gitare i basa, imaju do sada samo 9 snimljenih pjesama i 8 video spotova, ali su s enormno mizernim glazbenim sposobnostima uspjele u nevjerojatno kratkom vremenu najozbiljnije zdrmati ono čemu punk oduvijek teži - neosjetljivu političku vlast, njihove poltrone i pristaše, malograđane, konzervativce, oportuniste, opći mentalitet ljudi sklonih prihvaćanju vladajuće ideološke i moralne prljavštine, u njihovom slučaju zamršene zemlje Rusije na koju r'n'r svijet do tada nije obraćao pažnju. Osnovane su u ljeto 2011. u Moskvi kao političko-protestna feministička punk organizacija koja okuplja 11 članica čiji su pravi identiteti osim Nadežde, Marije i Ekaterine nepoznati. Poput The Residents. U mnogim interviewima se predstavljaju pseudonimima, a s njima još radi nekih 15-ak osoba zaduženih za tehničku stranu: ideologiju, image, produkciju, audio i video zapise, te su svi skupa ogranak vojno-revolucionarnog pokreta ruskih umjetnika Boйна (vojna = rat) čiji je lider Petar Verzilov, Nadeždin suprug. Prva pjesma "Yбеи ceксиста" (ubei seksista = ubij šovinista) objavljena je nakon samo dva mjeseca od osnutka, 1.X 2011. s jasnim načelima feminističkog aktivizma. Sadrži sample Cocney Rejects "I'm not a fool" iz 1979. i najjednostavnija je u njihovom opusu. Odsvirana je samo s 2 minimialistička riffa, malo melodične bas gitare i nekoliko udaraca po bubnjevima, te je produkcijski nevješto 'sljepljena' u kompjuterskom programu i kao takva nimalo ne može zadovoljiti kriterij niti najbanalnijeg demo benda. Potaknuta je neuspješnom Gay paradom u Moskvi iste godine u koju su se priključile Nadežda i Ekaterina mada nisu LGBT orijentacije (Nadežda je tada imala kćerkicu od 3 godine i živjela u skladnom heteroseksualnom braku). Parada je nakon vrlo kratkog defileja po ulicama bila rastjerana od strane policije. Veliki dio ruske javnosti i stanovništva smatra da je LGBT orijentacija mentalna bolest i moralna perverzija tradicionalno održavajući stari balans SSSR-a u kojem je još i Staljin držao da su homoseksualci i lezbijke predstavnici dekadentnog buržujskog načina života u kome s takvim opredjeljenjem ne mogu graditi socijalizam. Opće je poznato da je od 1934. do 1991. nekoliko tisuća muškaraca obavezno završavalo u logorima zbog 'nastranih' seksualnih sklonosti, pa čak i sam Nikolaj Krilenko, Staljinov glavni ministar pravosuđa koji je usred noći osuđen na smrt zbog homoseksualnosti iako nije bio takve seksualne orijentacije. Čak i nakon raspada SSSR-a 1992. godine u zatvoru je završilo 272 muškaraca zbog sumnje da su homoseksualci, te su dobili od 5 do 8 godina robije. Politbiro je svojevremeno razmišljao o lezbijkama da su to žene koje još nisu naletjele na 'pravog muškarca' i da će prvom prilikom kada osjete tu nasladu biti odmah 'izliječene', pa ih stoga nisu kažnjavali. Pussy Riot su odmah u startu odbacile bilo kakve konvencije rock klišeja obraćanja 'ciljanoj publici' - punkerima, alternativcima, rockerima i fanovima undergrounda. Već nakon 3 mjeseca pripreme, u studenome 2011. izveden je prvi performans na moskovskim ulicama kada se nekoliko maskiranih članica u jednostavnim, kičastim i raznobojnim haljinama vozilo na krovu tramvaja, razbacivalo perje iz jastuka i gromoglasno izvikivalo parole svoje druge pjesme "Ocвободи брycчаткy" (osvobodi brusčatku). Tu su već uspjele ovladati riffovima, energijom i ritmovima bubnjeva ističići prije svega nekoliko vodećih vokala. Same su rekle da kod njih nije važno pjevanje, već što bolje vrištanje što im je ubjedljivo dobro i upečatljivo krenulo. Pjesma je bila uperena protiv nadolazećih parlamentarnih izbora, na svome webu su navele da će izbori biti namješteni, a glasački kuponi će predsjedničkoj admistraciji poslužiti samo za brisanje stražnjice. Pjesma sadrži sample iz "Police oppression" grupe Angelic Upstarts iz 1978.

Tada još nije bio primijećen njihov protestni političko-ideološki angažman i program, a niti uočljiv anarhistički ekstremizam, pa su svega nekoliko dana kasnije izvele novi performans. S nekoliko gutača vatre koji su šikljali plamen visoko u zrak provozale su se po jednom luksuznom prodajnom centru s modernim buticima u automobilu iz kojeg je treštala loše snimljena pjesma "Kpoпоткин водка" (kropotkin votka) inspirirana nekadašnjim disidentom i protivnikom komunizma Peterom Kropotkinom. Ušle su i u nekoliko izloga na zaprepaštenje trgovaca i mušterija. Zvuk snimljene pjesme je energičan punk s naglašenom distorziranom bas gitarom, prigušenim bubnjevima skoro u d'n'b tempu s jedva čujnim gitarskim riffovima i jednom solažom s nekim zvucima sirene. Tekst pjesme je metafora za 'ubojice iz Kremlja' koji su se u nekoliko poznatih, ali i službeno nedokazanih slučajeva služili trovanjem biokemijskim otrovima političkih, medijskih i javnih djelatnika, potencijalno opasnih protivnika vlade Vladimira Putina. Tada su sablaznile prisutne promatrače agresivnim nastupom po izlozima, prodajnim depoima i trgovinama izazivajući šok i nevjericu prilično bogatog moskovskog yappi društva.

Početkom prosinca 2011. uhvaćeni su Aleksei Navalni i Ilja Jašin, politički aktivisti koji su organizirali masovni prosvjed protiv neregularnih i izvještačenih izbora što je bio novi poticaj za Pussy Riot. 14.XII su ponovno maskirane, ovaj puta otišle ispred zatvora i izvele pjesmu "Cмерть tюpьме, cвободү протесту" (smrt zatvoru, sloboda protestu) po sloganu 'smrt fašizmu, sloboda narodu' i pokupile pljesak zatvorenika koji su ih gledali s prozora ćelija. Inače, taj moskovski zatvor je isključivo za političke slučajeve, a pjesma je noiserski nabrušeni punk sirove produkcije s vodećom bas melodijom, brzim tempom i obiljem razbacanih vokala, te iznosi samo minutu i 16 sekundi. Najkraća je u njihovom dosadašnjem opusu.



No, prvi ozbiljniji atak na Kremlj uzrokovala je pjesma "Cнести асфальте" (uništimo asfalt) u kojoj se nalazi stih 'nek vjetar s Tahrira prohuja Crvenim trgom'. Tahrir je trg u Kairu s kojeg je počela egipatska revolucija znana kao Arapsko proljeće, a kako se sam tekst oslanja na iskustva velikih građanskih nereda u Egiptu, direktno je uzburkao strasti ne samo u političko-publicističkim krugovima, već i u samoj predsjedničkoj moskovskoj rezidenciji. Pjesma je zvučno sirovi noise-punk na demo razini i gotovo da niti Rus ne može razaznati što preko distorziranog mikrofona uzvikuje glavna vokalistica. Kritičar poput mene dao bih im jedinicu i poslao na popravni ispit, ali to nema nikakve vajde kad su prouzrokovale ogromne svjetske promjene kakve nisu mogli niti Sex Pistols, The Clash, Dead Kennedys i Exploited. A onda su u jeku oštre zime 20.I 2012. kao oktet izvele na Crvenom trgu "Путин зассал" (Putin se upišao) mašući zastavama i dimnim bombama uputivši oštru kritiku za nemile događaje 24.XII 2011. kada se na moskovskom trgu okupilo 100.000 ljudi protestirajući protiv Putinovog režima. Putin je tada odgovorio militarističkim napadom na prosvjednike - helikopterima, vojskom i policijom. Dvije članice Pussy Riot identificirane prezimenima Galkina i Šebleva kažnjene su s 500 rubalja za remećenje javnog reda i mira, te zbog korištenja pirotehničkih sredstava. Ako ikoga zanima, ovdje su Pussy Riot odriješile vokale, razbarušile se, gitara je malčice jača, tempo konstantno brz i jak, melodija je sirova kao i produkcija koja posve potiskuje muzičku infrastrukturu na marginu, ali poruka je jasna sa šarmantnim vrištavim glasovima i posve jednostavnom melodijom.



Naposljetku, mjesec dana kasnije, tog 21.II 2012. zbio se i taj, kako su ga konzervativci i klerikali nazvali, sablažnjivi čin u crkvi Krista Spasitelja kada su se Nadežda, Marija i Ekaterina u pratnji još jedne neidentificirane članice pred samo nekoliko slučajnih posjetitelja, mahom vjernika, popele na oltar i otpjevale pjesmu "Богоподица, Путина прогони" (Majko Božja, Putina progoni). S pjesmom u daleko boljoj produkciji naglašene bas gitare, klavirskim intermezzima iz liturgijske sfere, energičnim hardcore tempom i naknadno montiranim video spotom su napale vladu i rusku pravoslavnu crkvu optužujući je da više vjeruje Putinu nego li Bogu, te su s iznimno bijesnim i vulgarnim vokabularom zatražile likvidaciju vlade, njeno rušenje i oštri poziv na revoluciju. Doslovce nisu birale riječnik kojim su šokirale 'svece', klerikale i pučanstvo, a i milijunske ruske oportuniste sklone prihvaćanju konvencionalnih tendencija. Bila je to tada njihova najdorađenija pjesma s kompleksnim aranžmanom u trajanju od samo nepune dvije minute s kojom su uzdrmale svijet pokazavši ženska 'muda'. Nastup, hrabrost, odvažnost, a i pjesma bez ikakve rezerve spadaju u vodeći vrh najvitalnijih tokova r'n'r kulture. To se nitko nije usudio napraviti, pa niti Ozzy kad je bio u svojim najdenegeričnijim stanjima Black Sabbath tokom 70-ih godina.



Nakon što se pojavio snimak na internetu i u mahu obišao cijeli svijet, ruska pravoslavna crkva na čelu s patrijarhom Kirilom optužila ih je za blasfemiju i sotonizam stavivši ih na stup srama, a onda su njih troje i uhvaćene. Prvo Nadežda i Marija (3.III 2012), te i Ekaterina (16.III). Sve su zatvorene čekale suđenje do 30.VII da bi konačnom presudom 17.VIII 2012. osim oslobođene Ekaterine bile osuđene na 2 godine zatvora. Tijekom suđenja u prvoj polovici kolovoza na nevjerojatnom skupu potaknutim abnormalnim medijskim propagandama sakupilo se milijun ljudi, nastali su ogromni sukobi između protivnika i enormno male grupice simpatizera benda.
S druge strane, iz cijelog svijeta je počelo pristizati na tisuće e-mailova, otvoreni su mnogi web forumi u znak podrške bendu i osuđenim djevojkama, a između ostalih svoju potporu su iskazali Paul McCartney, Madonna, Aung San Suu Kyi, francuska pjevačica Mireille Mathieu, 120 članova njemačkog parlamenta, ministar organizacije za ljudska prava Kerry McCarthy, Yoko Ono, Wayne Kramer (MC5), iranski aktivisti Nasrin Sotoudeh i Jafar Panahi... Bivši poljski predsjednik Lech Wałęsa je istup Pussy Riot u crkvi prokomentirao neukusnim, no pisao je Putinu da bi se trebao javno ispričati osuđenim djevojkama i pomilovati ih, a Putin je javno uzvratio da njihov sleng i žargon ne može tolerirati u svome uredu.



Nakon završetka sudskog procesa realiziran je novi video za pjesmu "Путин зажигайет кострй" (Putin potpaljuje vatru) s kojom su se preostalih manje-više 8 članica ponovno obrušile na Putina ironično se sprdavši da zatvorska kazna od '7 godina nije dovoljna, dajte nam 18'. Nije bezrazložno što su djevojke iskoristile upravo ove dvije brojke. Kroz mnoge eseje o Putinu može se razumijeti njegova osobna frustracija i motiv zbog kojeg se još 70-ih uključio u Politbiro radeći sa suprugom u DDR-u, spolni organ mu je navodno vrlo kratak, a jedini životni moto mu je da od sebe napravi veliku i značajnu ličnost koju ne može ostvariti na emotivnom i seksualnom području jer je totalni 'šonjo'. I onda, kad se praktički sva svjetska javnost priklonila na stranu kažnjenih Nadežde i Marije, te benda, a i neki ruski velikani (Ala Pugačova, književnik Boris Akunin ili šahovski velemajstor Gary Kasparov koji je zatražio državljanstvo Latvije), Putin je počeo davati izjave kako će djevojke u zatvoru 'biti slobodne'. Međutim, pokazalo se suprotno. Nadežda je u nekoliko navrata obraćajući se javnosti iz zatvora Zubovo-Poljanski u sibirskoj pokrajini Mordoviji izjavila da su uvjeti u zatvoru katastrofalni i da je neprekidno izložena različitim prijetnjama od zatvorenica, ali i od samog osoblja, da je sistem prisilnog rada čista robija koja nimalo nije pobjegla od Staljinovih logora i gulaga, a prehrana da nije za ljudski rod.
Kako je vizualno veoma privlačna i seksipilna, mnogi svjetski magazini i mediji proglasili su je ženom 2012. godine, primjerice francuski Le Figaro ispred Michelle Obame i Meryil Streep. Američki Foreign Policy ju je uvrstio među 100 najvažnijih svjetskih intelektualaca, ruski Maxim je stavio na no.18 najseksipilnijih Ruskinja, radio stanica Eho Moskve u kategoriju 100 vodećih ruskih žena, a ukrajinski Playboy joj je ponudio prilično lijepu svotu novaca ako se pojavi na duplerici.

23.IX 2013. je počela štrajk glađu jer više nije mogla izdržati zatvorske splačine premda su dušebrinžnici stalno izjavljivali kako uredno jede, odmara se i čeka konac odsluženja kazne do kojeg joj je trebalo nešto manje od godinu dana. I onda su počele nove smicalice. Uprava ruskog zatvora je zbog medijske pompe preselila Nadeždu na neku nepoznatu lokaciju. Čak niti njezin suprug Petar Verzilov nije dobio informaciju gdje je stacionirana. Ruski mediji su nagađali da bi to mogao biti Njižni Ingaš blizu Krasnojarska također u Sibiru ili negdje na Uralu, moguće Čeljabinsk u Čuvašiji. Nepoznato je što se desilo s Ekaterinom Samucevič. Nadežda je početkom 2013. izjavila da njeno pismo nije primila već 2 mjeseca, nešto su se i poriječkale, ali da smatra kako je vjerojatno mrtva. Marija Aljohina je svoju kaznu služila u zatvoru Berežnikij u Permu i tražila susret s aktivistima iz organizacije Ljudskih prava kojeg je popratio New York Times. Nije bila nimalo blaga, zatvor je unatoč gotovo istim robovskim uvjetima kao i Nadeždu nije smekšao. Izjavila je da ne traži nikakvu milost od Putina jer nije ljudsko biće koje ima ikakve emocije.

O njima su se počeli objavljivati različiti dokumentarni filmovi ("Show Trial: The Story Of Pussy Riot", "Pussy Riot: A Punk Prayer"), brojni video spotovi, eBook izdanje "Pussy Riot! A Punk Prayer For Freedom" u kojoj su svoje literarne radove između ostalih priložile Yoko Ono, Eilleen Myles, Bianca Jagger i Johanna Fateman, jedna epizoda crtića "South Park" je posvećena njima, a neki od tih radova su bili i u produženoj listi za Academy Award, ali niti jedan nije ušao u najuži izbor za nominacije nagrada. Pod utjecajem Pussy Riot pojavljivali su se vrlo slični angažirani feministički anarho-punk bendovi (ukrajinski topless bend Femen, zatim s raznih strana svijeta Stereowolf, Ten Tigers, The Horny Bitches, Eatliz, Femmepop, Adrif De Belle, Lost Luna...) koji su se združili na free-download kompilacijama "This Is What Feminism Sounds Like!" s više od 150 sličnih bendova.

Širom svijeta su održavani protestni skupovi, performansi, javne tribine i koncerti za potporu djevojkama i bendu, a kao potpuna opozicija ruski konzervativci i religijski, te politički poltroni i veliki dio suzdržanog medija koji još ne shvaća da živi u 21. stoljeću gađali su ih drvljem i kamenjem. Ostatak benda javnosti se obraćao preko web bloga na ruskoj ćirilici i povremeno na engleskom jeziku navodeći da priznaju samo antikapitalističku ideologiju i ne streme ničemu drugome nego boljitku svoga naroda i države. Sve video spotove su na internet stavile besplatno, svi njihovi živi performansi su nastali spontano uzrokovani političkim i socijalnim revoltom i za niti jedan nastup nikad nisu prodavale karte, tražile novac, niti ga zaradile.



Za vrijeme Olimpijskih igara 2014. u Sočiju bilo je planirano da izvedu novi performans, ali su 19.II brutalno pretučene od zaštitara Kozaci koji su bili glavna security služba igara. Snimci su istog dana osvanuli na internetu i ima ih u izobilju. Gosti, gledatelji i turisti pristigli iz brojnih 'civiliziranijih' zemalja, ljubitelji alpskih i nordijskih skijaških disciplina zgražali su se na ovakvu policijsku represiju zbog jednog punk benda kakvih oni u svojim dvorištima imaju u izobilju i nitko ih ne ometa u njihovim aktivnostima. Međutim, da li su američki, kanadski, britanski, francuski, austrijski, švicarski, talijanski, njemački, slovenski, švedski, finski, norveški ili japanski punk bendovi uistinu poput Pussy Riot? Nisu i ne mogu biti jer nisu toliko hrabri da s ovakvim ekstremnim stavovima i nastupima izađu ispred palača i dvoraca kurentne vladajuće klase, predsjednika, ministara, kraljeva i kraljica. Pussy Riot se obraćaju njima i narodu, dok svi ostali punkeri sviraju u zadimljenim klubovima i praćkaju se po undergroundu za uglavnom pijane i zdrogirane istomišljenike međusobno se šamarajući često prepotentnim i arogantnim nadmetanjima tko je bolji, originalniji, žešći i nadobudniji. Uostalom, isto kao i svi drugi rock i alternativni izvođači, ili se pak, španciraju s bezazlenim pop-punkom po velikim dvoranama i stadionima izvodeći stupidne pjesmice bez imalo smisla. A to nije punk, već samo biznis.



U najnovijem video radu "Путин научит тебя любить Родину" već su se malo naučile i svirati, baratati s par gitarskih staccato dionica, te u glazbenom pogledu im ide sve bolje. Nekih vijesti o Nadeždi i Mariji još nije bilo u trenutku završavanja ovog teksta,a kako im do isteka zatvorske kazne treba još nekoliko mjeseci, nagađa se čak i tako daleko da će možda biti zbrisane s lica zemlje isto kao što se desilo nekim političkim protivnicima u proteklih nekoliko godina.

horvi // 14/03/2014