Nakon desteak godina stanke, upijanja novih i drugih utjecaja, pulska grupa DOGMA, pojavila se sa svojim trećim albumom nazvanim jednostavno "3". Za njih kao i za još dobar dio današnje HR scene vrijedi postulat da moraš biti samo dovoljno ustrajan i marljiv pa da ćeš uspjeti. Talent nije previše nužan u toj priči. Nadam se da se nitko neće uvrijediti zbog ovog.

Kao potkrijepu ovoj tezi iznosim jednu, možda zaboravljenu činjenicu. Na prvi HGF festivalu Zaboku, koji je bio prvi pravi demo festival od postanka sadašnje države, a uspio se održati i trinaest godina kasnije, što dovoljno govori o statusu festa, prijavilo se ni manje ni više nego 108 bendova iz cijele Lijepe naše. Za polufinalne večeri odabrano je 48 bendova od kojih su pobjednici nastupili na finalnoj večeri. Izabrani finalisti redom su bili ZUMAN PATRNE, DIE HAUSERS, KARDINALI, PARADOXAL TREATMENT, STAMPEDO, KRANKENHAUS, DARE TO GO i DETMA. Pobijedili su Stampedo. Ostali su se izgubili u bespućima hrvatske zbilje. Zašto oni nisu uspjeli, neznam. Znam za jednan bend iz finala, al to nije tema priče. U žiriu tog festivala između ostalih sjedili su Ante Batinović, Damir Tiljak… HTV je snimao finale, sve je bilo na "Van struje"…

Enivej, od bendova koji nisu uspjeli pobijediti u izlučnim večerima i doći do finala, a koji bi Vam mogli biti poznati, osim DOGME, bili su KAWASAKI 3P, VATRA, GUŽVA U ŠESNAESTERCU, COOLTURA (kasnije KULTURA), ŠUMSKI, LOŠI DEČKI...



Ne ulazeći u dubinu proteklih radova DOGME, osim ovlaš poznatih singlova koji su se tu i tamo mogli čuti na radiju ili TV, ugodno sam se iznenadio s početkom ovog albuma. A1, Parapapa, Automatic Disco moderne su plesne pjesme ko da su došle iz internacionalne radionice tipova kao što su LCD Soundsystem ili The Rapture ili bendova sličnog glazbenog opredjeljenja. YourS un, pjesma koja mi je najljepše sjela, mnogo duguje Nicolasu Godinu i Jean-Benoît Dunckelu , poznatijima pod imenom AIR (French band). Skinuta od glave do pete. Al godi da znamo da i naši bendovi mogu tako nešto. Pa zašto se nitko nije toga prije sjetio.

Album malo pada u drugom djelu. Možda se tako htjelo, možda je slučajno, no na prvom djelu albuma mahom su brže pjesme, a na drugom sporije. Bolji raspored ublažio bi dosadu koja dolazi sama od sebe nakon Lagano, Chira Chara i ponajviše Grand Cru. Nažalost tu nema pomoći. Šteta!

Prije nekidan uhvaito sam se da pjevušim "Country in my head, country in my heart, many people like country but don't like us". To vjerojatno znači da sam prihvatio DOGMU i ovaj album…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 31/07/2009