Na južnom platou Muzeja Suvremene Umjetnosti u sklopu 31. zagrebačkog Muzičkog Biennala održan je zanimljiv nastup koji povezuje eksperiment i improvizaciju s avangardom i konkretnom glazbom. Prvo je u 19 h startao slušno-improvizacijski set provjerenih glazbenika okupljenih pod imenom Impro-kolektiv koje ne treba posebno predstavljati - Miroslav Manojlović, Nenad Sinkauz, Ivan Marincel, Igor Pavlica, Damir Prica Kafka - Capri, Hrvoje Nikšić i Ana Kovačić, međutim to možda i ne bi bilo toliko upečatljivo u promatračkim relacijama da im se nije pridružio zbor djece iz Svirkaonice. Djeca su, eh, sad, da li potpuno rasterećena kroz neku prethodnu zabavnu igraonicu s ponešto edukacije sasvim suptilno i organizirano, te vrlo spontano učestvovala u izvedbi vox-extended tehniciranja. Moram napomenuti da se radi o uzrastima malte ne od dječjeg vrtića do prva dva-tri razreda osnovne škole, a ona su po diktatima dirigentice stenjala, zavijala, ispuštala glasove onomatopeje, nekih sitnih vokala, zviždala, tulila, hučila, bučila, udarala nogama, pljeskala, elem, sve u skladu s načelima moderne i avangardne klasične, a i elektro-akustične glazbe u kojoj nema melodija i nekakvih strogo preciziranih, unaprijed pripremljenih libreta. Glazbenici su imali vrlo rastrgan session prepun improvizacija kretavši se od drone ambijenata preko bazičnih jazzy nadogradnji do ponekih ritmičkih aditiva održavajući balans, koliko mi se činilo, glazbe i zvukova stvorenih na licu mjesta. A i ne mora biti. Moguće su ovakav set ranije pripremili, no s obzirom da se radi o iskusnim zanatlijama, nikome od njih nije nimalo bilo teško apstrakciju pretvoriti u koherentno stilsko raskrižje svega i svačega. Mislim, gledajte, daleko bi bilo jasnije da je dirigentica ispred sebe imala neki sinopsis ili notno pismo, međutim nije. A što je to točno bilo i koji je naziv ovog performansa, uistinu pojma nemam, ali je u svakom slučaju bilo jako interesantno za pogledati i poslušati. Gosti iz Novog Sada, Mutacija Motiva i projekat MRT kojeg je 2008. pokrenuo Mihajlo Obrenov - MiKKa kao frakciju matičnog benda dreDDup, dogurao je do visokih undeground pozicija. Nakon deset albuma i podosta stilskih metamorfoza, danas, odnosno za ovu priliku, to je uvjetno rečeno tročlani sastav koji je umnogome drugačiji od onoga što ima zabilježeno i objavljeno u diskografskom opusu. Uz MiKKu koji je alfa i omega za samplove i stvaranje glazbe na licu mjesta, druga vitalna karika je Zoka Pantelić - Joka, nekadašnji član kultnih novosadskih Abacus, danas dio ekipe kuda.org i još svašta (o tome će više riječi biti u interviewu), a njegova uloga u ovome performansu je bila dvojaka: prijenos konkretnih zvukova ispred platoa po kome se šetao mikrofonom odašiljajući odjeke skejtera, a i žamore ljudi direktno u eter što je uistinu zanimljivo: okupljeni ljudi, slučajni promatrači i prolaznici nisu niti bili svjesni da su dio zvučne instalacije i da svojim prisustvom sudjeluju u umjetničkom procesu. Tu treba napomenuti da ovo nije bio čisti nastup MRT, već učešće u okviru NOISM projekta kojeg radi kuda.org (oni su, naime glavna priča), tako da ne bi bilo zabune.

A drugi dio Jokine uloge je bilo stvaranje zvukova iz priručnih instrumenata kao što su limene posude, drvene daščice, plastika, staklenarija, šuškalice… Čak je nakratko otišao i do obližnjih vrata kreirajući zvučne kulise udaranjima, klizanjima daščice i prebiranjima po pantima, kvakama, rukohvatima, dakako i staklenim površinama, dok je sav taj tonski kolaž pronicljivo producirao Žolt, inače jedan od znamenitih ton majstora novosadske CK - Crne Kuće gdje je odradio stotine i stotine koncerata za miks pultom. Njegove su karakteristike bile izražene kroz duboke psihodelične progresije, širine i nanošenje balansa između drone i industrial mrakova na ambijentalnoj razini. Mogao bih štošta razvezati o impresijama i dojmovima, ali skraćeno, sasvim su drugačiji od očekivanog isprepletevši jednoobrazni set u komadu od 45 minuta bez ikakve pauze, nekih ritmički izraženih intervencija za ples (što inače imaju na albumima) ili striktno bezeciranih tema, nebitno poznatih ili ne. Ovo je bila sasvim nova dimenzija njihovog stila i zvuka koji nikako nije za ples, već za slušanje, a o svemu tome koherentnije posvjedočiti će audio i video zapis. A moram priznati da sam se i osobno našao u neobranom grožđu: ovakav uzbudljiv performans na ovakav način nimalo nisam očekivao.

horvi // 31/05/2021