Samo jednom i to jako davno, početkom 1981. sam kao klinac prisustvovao koncertu demo benda koji je imao dupkom ispunjen klub, a njegove pjesme su znali svi. Bio je to Haustor, samo par dana prije nego što su objavili svoj prvi singl "Moja prva ljubav". A povod za ovakav uvod je očit - ovih 7 djevojaka u bendu U pol' 9 kod Sabe s jedinim muškim članom - gitaristom Goranom iz Radosti! su praktički poput Haustora, a i Idola ili Azre, već sa svojim prvim koncertima digle nevjerojatnu prašinu. Još nemaju nikakvo službeno izdanje, tek samo nekoliko pjesama priloženih na web stranici i radio hit "Prihvaćam sve", ali imaju fantastičnu podršku publike. Za mene koji sam ih ovom prilikom prvi puta gledao, a također sam tog dana i prvi puta čuo za njih, one se kao bend doimaju da su isplivale niotkuda i ravno udarile u samo srce domaće scene koja se bori za šačicu promatrača. Po svemu sudeći, ovaj bend će vrlo brzo osvojiti medije i široki auditorij (ako već i nisu, zaista nemam pojma) baš upravo poput Haustora ili Idola jer imaju sve transparentne adute na raspolaganju. Zabavne su, mlade, šaljive, spontane i nepretenciozne gibajući se u vodama vedrih i lakoglazbenih pop nota disko ritma, funka, cabareta i laganih jazzy i gypsy natruha. A ima i tu vrlo bliskih elemenata Haustora. Svirka im još doduše ne sjeda najbolje, sve instrumentalistice u bendu su previše samozatajne kao da se skrivaju, ali tko sad mari za to. Ni Idoli osim basiste Zdenka Kolara u početku nisu znali svirati, pa su na efektan i domišljato inteligentan štos postali jedne od najvećih zvijezda ex-Yu rocka. Mora se primijetiti da nedovoljno koriste vlastite kreativne resurse tri najjače glazbene karike u bendu - violinistice (ne znam joj ime), basistice Sabine, a pogotovo saksofonistice Mariete koja jedva da je sa svirkom bila primjećena u 2-3 kompozicije. No, to sad i nije toliko važno, s vremenom će ojačati u svirci. Nego, one imaju 'ono nešto' što manjka našim bendovima - cjelovitu priču na koju vas ili upecaju ili ste prema njoj ravnodušni; konkretno - obraćaju se gay populaciji, a takvima se i izjašnjavaju. I tu nema nikakve filozofije, djevojke se uistinu sjajno zabavljaju, pjevačica Martina ima odličan kontakt s publikom, komunikativna je, ima ugodan melodičan vokal, a tekstovi su joj veoma šaljivi, pa čak i samoironični nonšalantno šetajući od vlastitih načela do straight stavova i onih koji su sušta opozicija. Zanimljiva im je obrada Abbe "The winner takes it all" naslovljena kao "Uzela si sve, odvela si pse", te jedna autorska koja govori 'želim biti normalna, želim biti straight, vodit ljubav s dečkima' (eh, dalje se ne sjećam...). Još kada dotjeraju živu svirku, biti će to vrlo dobar i zabavan pop bend... A Radost! su, zna se, potpuno drugačiji. S nekoliko novih pjesama koje pripremaju za treći album kojeg se može očekivati početkom 2013., otvaraju novu stranicu inteligentne rock ironije. Možda se nije do sada toliko primijetilo, ali večeras su zbog novih pjesama, kao i nekih dobro znanih starijih djelovali kao jedan od najotkačenijih bendova koji su posljednjih godina isplivali iz hrvatskog undergrounda. Njihova satira, cinizam, duhovitost, kao i vokalno-scenski performans frontmena Braleta počinje poprimati one crte koje su nekad davno imali Captain Beefheart i Buldožer. Ne znate jel' bi se grohotom smijali ili ozbiljno zadubili u široki spektar paranoja, kompromisa i neoptimizma ispričanog na komičan način. Mnoge nove pjesme su im pune inteligentne konfrontacije turobnoj budućnosti, lošoj socijali, te emotivnim i psihičkim raspoloženjima koje doslovce zalaze u satirične perverzije, što će reći da više nemaju 'praznog hoda' u lirici s tekstovima koji naizgled ne govore o ničemu. Ovaj puta uistinu govore o nečemu vrlo važnome s aspekta duhovitih kritičara loše društvene klime. Muzikanti su bili na visini zadatka. Od posljednjeg koncerta kojeg sam gledao promijenili su bubnjara i basistu, dobro su uvježbani, malo ih je oplela povremena mikrofonija, ali ništa strašno. To je ionako sastavni dio rokačine. Imaju mjuzu, imaju adekvatne i poučne tekstove, te su kompletno dotjeran bend za kojeg više ne treba strahovati da će imati kiks 'lošeg dana'.

Sve skupa, ovo je bila odlična večer sumornog ponedjeljka koji je mirisao na prvi ovosezonski snijeg.

horvi // 06/12/2012