Utjeha Kose je duet band iz Brela u Dalmaciji (35 km južno od Splita) koji se nazvao po poznatoj poemi Antun Gustav Matoša. Hrvoje Kristić (vokal) i Marko Zelić (gitara, klavijature, bas, prateći vokal, frula, elektronika) glazbom se bave još od ranih '90-tih godina, te u svojem izrazu vole rabiti raznolike žanrovske smjernice.

Ovo im je prvo pravo diskografsko izdanje s kojim su prijatno otkriće ne samo na hrvatskoj, već i na ex-Yu sceni jer kroz 40-tak minuta albuma provlače, doduše retrospektivni pogled unazad, od new-wave/ post-punka, preko gothica, rocka, popa i industriala koji asocira na mnoštvo prohujalih, uglavnom kurentnijih izvođača. Splet glazbe u kombinaciji sa iznimno senzibilnim Hrvojevim gothic vokalom, ritam mašinom i čvrstim gitarističkim sekvencama podsjetiti će na Joy Division, Gang Of Four, Bauhaus, P.I.L., Siouxsie And The Banshees, The Sisters Of Mercy, Mizar..., pa i na neka specifičnija imena poput Clock DVA, rane Trobecove Krušne Peći i Sexu (iz '80-tih) ili kratkotrajne novovalne bandove La Fortunjeros, Xenia (prvi album "Kad nedjelje prođe"), Pekinšku Patku (album "Strah od monotonije"), no u njihovom zvuku se osjeti i primjesa daleko svježijeg indie-rocka Beta Band i Interpol, osobito u uvodnoj skladbi "Utter". Tekstove izmjenjuju podjednakim omjerom na engleskom i hrvatskom jeziku, odreda su interpretirani na iznenađujuće zavidnom nivou, a preokupacije se baziraju na melankoličnim mračnim elegijama koje su prepune krajnih emocija između ljubavi i mržnje, čežnje i boli, te života i smrti s bogatim metaforičkim epitetima (otrovne usne, hladna zmija, hodnici od stakla, mulj do koljena, tamne oči palog anđela...). Nije naodmet spomenuti da kao jednog od vitalnog lirskog uzora navode Charles Baudelairea. Osobita pjesma je "Morana" nadahnuta lirskim mračnim emotivnim opsesijama sa vrlo dobro usmjerenim klasičnim rock/pop gothic aranžmanom gdje ne manjka klavirskih minijatura, plesnog ritma i nezaobilaznih gitarskih baraža, kao i pratećih vokala koji je uzdižu od ostatka kao potencijalni hit albuma. Materijal su ugodno koncipirali u jezgrovite radiofonične cjeline od 3 do 5 minuta gdje ima atmosferičnijih pop detalja ("Black Christmas", "Feel the power inside"), post-punk/ gothic natruha ("Potraži me kad padne noć", "Invocation/ love song", "Dying time"), pa i laganih industrial-rock primjesa ("Skrlet") ili čistih minimalističkih melodijskih minijatura (završna "Osvit"), a sve to navodi na debele insinuacije zvuka '80-tih kada su bandovi koketirali sa ritam mašinama, slojevitim naslagama melodične bas gitare i upečatljivo reskim naborima gitarske distorzije.

Premda je prikazani zvuk gotovo s obje noge u eklektičkom maniru sa reprezentativno 'šupljim' sintetičkim udarcima ritam mašine koji djelomično narušavaju homogeni sklad, ovo je bez obzira na debeli retro, vrlo dobar album s odličnim, mahom tugaljivo elegičnim i melankoličnim pjesmama koje su lišene stereotipnog dark šminkeraja i samodopadnih gothic fraza. Pun je fino ugođenih gitarskih melodija i upečatljivog Hrvojevog vokala od senzibilnosti do krajnje vrištećih egzibicija, te se valja nadati da ovo neće ostati samo na prijatnom čudu jednog albuma.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 20/01/2010