Niški majstori suvremene elektronike nisu bili diskografski aktivni više od godine i pol, te su za konac 2010. odlučili objaviti promo EP kojim najavljuju svoj novi dugosvirajući rad koji će se pojaviti negdje 2011.

Ovdje se u 17 minuta predstavljaju u vrlo smirenom down-tempu sa ženskim spoken-word vokalima i ambijentalnom elektronikom koja je pogodna za lagani chill-out. Uvodna "Organoleptic v.1.0" fino je prošarana psihodeličnim harmonijama i lebdećim synth staccato melodijama, a najplesnija "Lactose, glucose!" je doslovce pravi rasplesani Kraftwerk u 21. stoljeću. Mama mia, kako ovo sjajno zvuči! Ostavlja bez riječi... Ako se itko približio ovim genijalcima iz Dusseldorfa, onda su to upravo Figurative Theatre u ovoj temi gdje su se Hutteru i Schneideru prišuljali tik do leđa čarobirajući magične spektrove najrafiniranijih zvukova sa snažnom bas linijom i onom fascinantnom igrom psihodeličnih melodija koje bježe i ne možeš ih pohvatati poput čuvenih skladbi "Home computer", "It's more to fun computer" ili nekih brojeva sa "Tour De France" albuma. Sjajno!!!

Preostale dvije kompozicije su instrumentali - "Birth of evil flowers ver.1.0" u smirenom tempu sa vodećom melodijom klavira i laganim šlihom plesnog electro-glitcha, te veoma uznemirujuća tema "He committed suicide in his birth house" koja je ispričana kroz minimalističku prizmu repetativnih melodičnih košmara koji su veoma sofisticirano i metodički uklopljeni u aranžman kao da ga je pravio ako ne Philip Glass, onda barem netko od njegovih učenika.

Ovo kristalno jasno i čisto djelo bez ikakvih sumnji može samo potvrditi da genijalce moderne elektronske glazbe ne treba tražiti po Japanu, Njemačkoj, Britaniji ili Americi, kad ih imamo na našem ljubljenom Balkanu. Samo možemo maštati kakav album Figurative Theatre predstoji u 2011.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 08/01/2011