Kantautor Ivan Škrabe već dugo je na nezavisnoj glazbenoj sceni. Mehmed Begić je bosanskohercegovački pjesnik čiju su poeziju uglazbili na zajedničkom albumu Tajni akord. Iako to nije rijetki običaj, ova suradnja daje fini skoro pa filmski soundtrack slušajući kojeg, osjećaš se ko na nekom putovanju američkim bespućima. Ne znam, možda i nisam u pravu, ali nekako me ovih pola sata podsjetilo na soundtrack "Paris - Texas", pogotovo u pjesmi Divljina, gdje Škrabe pjeva "lutam tamnom prerijom", dok se i u drugim pjesmama spominju putnici, lutalice i zaboravljeni gradovi.

Osim ovog dvojca, na albumu su još sudjelovali Dejan Lapanja (električna gitara, akuştična, doboš), Ivan Glasnović (električna gitara), Luka Mrša (trube) i Katarina Juvančič, koja je posudila vokal na pjesmi Starom navikom da lutam. Većinu je pjesama otpjevao Škrabe, dok je spoken word odradio Begić, a ponekad je i lupao na pisaću mašinu (na pjesmi koja otvara album Gledanje kroz papir). Posebno me pogodila zadnja pjesma Sedam, u kojoj truba daje veliki značaj i potpuno diže pjesmu u drugu dimenziju, i iz "prerije" spušta u mali mračni klub.

Iako kantautorstvo nije moj izbor, većim dijelom zbog sporosti tempa i moguće monotonosti koji se najčešće protežu takvim albumima, kod Tajnog akorda dogodio se bljesak koji me svojim filmičnim prikazom potpuno obuzeo i učinio da ovih pola sata prođe za 15 minuta.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 10/07/2026