O grupi LAIBACH teško je napisati ili izreći nešto što već netko nije napisao ili izrekao, a ako nekom nisu zapeli za uho svojim specifičnim muzičkim izričajem ili za oko svojim specifičnim vizualnim izgledom, u proteklih trideset i kusur godina koliko su na sceni, teško da će im se to dogoditi. No, s obzirom da nikad nije kasno, "An Introduction to…" može biti vrlo lijep početak druženja.

Njihov izvođač, skupio je ono najbolje od njih kako bi ih predstavio u najboljem svjetlu, počevši od samih početaka do današnjeg dana.

Tako su se na ovoj iscrpnoj kompilaciji našle pjesme koje su obilježile njihove početne godine, kao što su dobro nam poznate obrade pjesama Live is Life, koja se u njihovom slučaju zove Leben Heißt Leben kad pjevaju na njemačkom, i Opus Dei, kad pjevaju na engleskom, opskurne austrijske grupe OPUS, te Geburt Eine Nation (One Vision) grupe QUEEN, s kojima su nas sve iznenadili davne 1987. godine. Nakon toga bacili su se na THE BEATLESe, pa su sljedeći svoj uradak nazvali "Let it Be" (1988), a na njemu su "unakazili" neke pjesme Johna, Paula, Ringa i Georgea, a za ovo izdanje kao reprezentativne odabrane su Across the Universe i Get Back. Obje u odličnim verzijama dale su do znanja da s LAIBACH neće biti šale.

Niti tijekom rata na ovim prostorima LAIBACH nisu mirovali, pa je šteta da neka od verzija pjesme Sympathy for the Devil nije našla svoje mjesto ovdje, a pred sam kraj rata, kao antiratni album objavljuju "Nato" (1994) na kojem su pjesmu Final Countdown učinili slušljivom, a s tog albuma, ovdje je našla mjesto i Alle Geggen Alle, grupe D.A.F.



Uslijedili su albumi sa kojima je LAIBACH već prikazivao kao etablirani i punovažeći bend na svjetskoj sceni. Više nisu šokirali kao na prvim albumima, no to ne znači da im albumi ili pjesme nisu bile zanimljive. Čak štoviše, snimali su filmove, filmsku muziku, muziku za kazalište… Tako su za album "Jesus Christ Superstars" (1996), a koja je bila uvod u dokumentarac Predictions of Fire (Prerokbe Ognja), obradili temu Juno Reactora God is God, s albuma "WAT" (2003) umjesto očekivane Tanz mit Laibach, dali mirniju B Mashina, za kompilaciju "Trans Slovenia Express vol 2" (2005) ponudili kraftwerkoidnu Bruderschaft, a s prethodne kompilacije "ANthems" (2004) ovdje je uvrštena obrada pjesme Mama Leone, koju su s njima izveli Putokazi.

Godine 2006. objavili su album "Volk" (2006) s obradama 14 nacionalnih himni (uključujući i NSK himnu). Za ovu retrospektivu odabrali su njemačku i englesku himnu. Kako su stavili te dvije, tako su mogli i bilo koje dvije, a može samo začuditi što izbor nije pao na njihovu (NSK) himnu. No, kako s kompilacijama nikad svi ne mogu biti zadovoljni, tako i ova ima svoje propuste. Već sam tri pjesme nabrojao za koje smatram da su se morale naći na ovom cd-u, no dvije od njih našle su se na "Anthems", pa im nije previše za zamjerit. A dalo bi se naći još pjesama koje su se "morale" naći ovdje.

I na kraju, treba spomenuti i dvije dosad neobjavljene pjesme. To su Dylanova Ballad of a Thin Man, koja je samim time kod mene postala slušljiva, te zlokobna u svom dijelu kad zapjevaju "something is happening here But you don't know what it is Do you, Mister Jones ?". Druga je Warme Lederhaut, obrada pjesme Warm Leatherette Daniela Millera (osnivača izdavačke kuće MUTE za koju LAIBACH objavljuju dugi niz godina) odnosno njegovog benda The Normal iz 1978. Ova pjesma ujedno i otvara album, a napravljena je u RAMMSTEIN stilu. Na njoj uz Frasa pjeva i Mina Špiler, dugogodišnja njihova suradnica a pjevačica grupe MELODROM.

LAIBACH iza sebe imaju previše izdanja da bi njihov "best of" stao na jedan cd odnosno u šezdeset minuta, no za svakog tko se želi upoznati s njima, ovo je sasvim pristojan početak, a za stare fanove, znak da nove pjesme zvuče sve bolje i bolje.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 28/11/2012