Nastali od članova nekoliko riječkih bendova (Manntra, Monox, Zenoth, Ochi, Grapevine Babies), kao i naoružani iskustvom s nekim izvan Rijeke (Cold Snap, Pale Origins), ovaj peterac je na ovom svojem prvom EP-iju odvalio suvremenu kombinaciju metalcorea, nu-metala s natruhama thrasha, nerijetko nazvanu nu-metalcore. U principu, to konkretno u njihovom slučaju su dvojaki vokali u senzibilnom 'clean' i opakom growlu, izrazito naglašen groove s jakim, masno nazubljenim basom (ponekad čak i u funk teritoriju) i promjenjivim tempovima s tek mjestimičnim triggerima na blastbeatovima, te uobičajeno niži štim gitare s obiljem elektronike. Pop je tu kao konceptualno primamljiv format kratkih i jezgrovitih pjesama o svjetskoj boli uzrokovanoj otuđenjem, depresijom i raznoraznim stumulansima za otklanjanje mučnog životnog svjetonazora kojeg je ionako teško relativizirati kroz društveni okular. Svatko je jedinka za sebe i nije shodno da je njihov stav onaj pravi, isto kao što niti pomoć psihijatra ne garantira oporavak. Ali činjenica jest odavno poznata o kojoj sam pisao, pa biti će i više od decenije stalno ponavljajući da će depresija biti glavna bolest kurentnog zapadnog čovječanstva što na koncu i jest postala zbog jako poznatih razloga. Prvenstveno prestiža i postavljanja materijalno nedostižnih životnih ciljeva, ali ljudi su si sami krivi za to. Nije im dovoljno da imaju svaki dan nešto za pojesti, da imaju krov nad glavom i svoja intimna 4 zida među kojima se mogu barem oprati i poseksati. Tako je, ja sam da ovakva depresija vlada jer barem u ovoj našoj jadnoj i politički sjebanoj zemlji, nitko kruha nije gladan. Čak niti ona sirotinja beskućnika po ulicama naših velikih gradova. Snađu se, a ima i prihvatilišta i besplatnih menzi. Nije ovo 1924. godina nijemih crno-bijelih filmova Charlie Chaplina koji je komično i sa sarkazmom ocrtavao generalnu svjetsku bol i neimaštinu kad je kuhao vlastite cipele. Interesantno jest da se kroz stil Ocean Of Another zna protkati i vrlo nježne akustike kao što je to primjer u obradi "Snuff" Slipknota s milijunski tiražnog četvrtog albuma "All Hope Is Gone", no taj komad se ne nalazi ovdje što je u određenu ruku šteta jer je do sada ostvario visoke cifre posjećenosti preslušavanja i pregleda na Spotify i Youtube. Kako god, ovdje je tek samo 5 pjesama počevši od kompaktne "Embrace the darkness" koja točno definira njihov stil kombinacijama elektronike Bring Me The Horizon, auto-tune efekata na nježnim 'clean' vokalima s ambijentalnim dionicama i žestokim gitarskim eksplozijama s grčevitim growlovima u lirski frustriranom očaju usamljenosti.



"I am but a memory" dođe kao pravi pop unutar nu-metalcorea s funk linijama na dance-rock bazi za radiofriendly učinak kibicirajući zavodljivim lajt-motivom, očito pod utjecajima jednim od uzora im Motionless In White, zatim "Terraform" kroz novi spoj elektronike s d'n'b umetcima i energičnim frakcijama (Pendulum se osjeti) u gravitacijski koherentnim riffovima i najjačim bubnjarskim krešendom pred samim finišem koji je, možda van očekivanja pretvoren u isuviše klasičan nu-metal, a 'la Linkin Park. Glavni singl, zanimljivo nazvan "Shift+DEL" bavi se lirski kraćim horror izrescima filma "Curve" iz 2015. u režiji Iain Softleya (glavne uloge Teddy Sears i Juliane Hough), ako ga niste pogledali, morate obavezno, barem iz znatiželje za uzbuđenjem, a osim toga traje samo 80 minuta. Bend se ovdje dovitljivo unio u vrlo sličnu fabulu noćnog izlaska s negativnim preokretom aludirajući na životnu nepredvidljivost. Poredbe su vrlo dobre insinuacije, a kad se to ne bi znalo, prilično teško bi se shvatila osnovna poanta. Recimo, bilo bi zanimljivo vidjeti montirani video s izabranim insertima iz filma, zašto ne? Ako su primjerice 2017. Bjesovi za obradu Idola "Nemo" u spotu koristili scene iz još čuvenijeg austrijskog horrora "Angst" iz 1983., pa zašto barem kao eksperiment ne bi i Ocean Of Another? Tek toliko da dočaraju preciznost fabule. Ne kažem da priloženi video kojeg im je kreirala Mara Prpić nije OK, ali ne predstavlja pravu srž pjesme. Gledati 3 i pol minute sasvim moderno izgrađen image nu-metal benda kako svira pod plavim neonima uz kombinaciju akrobatske umjetnice Lare Brkić na svilenoj užadi je 'cool', nešto poput pokušaja The Chemical Brothers kada su video "Elektrobank" stacionirali u gimnastičku dvoranu s iznimnim svjetskim uspjehom (album "Dig Your Own Hole" 1997. je prodan u više od 2 milijuna primjeraka), no dojam jeste da je Mara Prpić promašila glavni penal: pjesmu i poantu predstavivši bend u amaterskom, poluprosječnom šminkerskom izdanju kakvih u tom žanru ima na tisuće.



Zadnja stvar, također singl "Indigo" ima ponovno taj radiofoničan šmek kojeg, na žalost ama baš niti jedna veća radio stanica na Balkanu ne percipira čim vidi da je metal, a ustvari ovdje se radi o još jednoj odlično komponiranoj pop pjesmi koju bi neki mainstream producent poput Ante Gela ili Nikše Bratoša pretvorio u Plavi Orkestar i Silente da se puni barem Tvornica s mislima na zagrebačku Arenu i splitski Poljud uoči glavnog derbija. Da kulturološki zatucan svijet u Hrvatskoj ide onako kako bi trebao ići, a to znači prvenstveno prihvaćanje domaćih bendova i izvođača što pjevaju na engleskom jeziku, a osobito u metal sceni teško da se nađe fanova osim frendova, ovo će tek u rijetkim slučajevima proći kroz iglene uši na našim zatucanim medijima koji ne razlikuju proton od feferona. Nemaju pojma o metalu i što se sve događa na toj sceni unazad, pa 20-ak godina s obzirom koliko je evoluirala u modernim segmentima.



Naravno, ne treba niti pretpostavljati, ovo je smiono napravljen EP s pokušajem za plasman na svjetsko tržište, ali tko će to na Zapadu htjeti slušati kad ovakvih bendova danas ima na tisuće? Ocean Of Another su se trebali ovako pojaviti prije čuvenog "Sempiternal" Bring Me The Horizon www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=17350, a to bješe prije više od 10 godina, tamo u vrijeme naših Subscale. Danas to više nije furka nego eklektičnost, ali kako god, barem ne kaskaju za inovacijama, te se ne vraćaju nekoliko decenija unazad. Originalnost im je doduše tanka, no privlačnost je magnetska za ljubitelje ovakvog stila.

Naslovi: 1.Embrace of darkness, 2.I am but a memory, 3.Terraform, 4.Shift + DEL, 5.Indigo

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/04/2024