Sheffieldski krojači pop-metala su ostali bez jednog šnajdera, napustio ih je Jordan Fish, točnije izbačen je nakon prilično žučnih prepucavanja po medijima, a još od slavnog "Sempiternal" albuma iz 2013. www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=17350 bio je ključan krojač u dizajnu, snazi i produkciji novog zvuka i stila. Zato je ovaj drugi nastavak najavljene "Post-Human" trilogije, a možda i kvartologije odgađan punih godinu dana razvukavši tranziciju iščekivanja sa čak 7 singlova koji su već samim svojim naslovima s korištenjem rAzliČiTih vEličINa sLOva zavodljivo bacili udice na korisnike pametnih mobitela zagolicavši UK top-40 što se rock izvođačima u zadnjih dvadesetak godina rijetko događa. A uz to, ovaj album je šifriran QR kodom sa skrivenim podacima u svakoj pjesmi koji se pojavljuje u spektografu završnih sekundi koje vode na misterioznu web-stranicu. Doduše, ideja nije nova, rabili su je Nine Inch Nails za "Year Zero" (2007), ali marketinški gledano rezultira s uspjelim štosom u fatanju novih milijunskih klikova, to jest, tantijema od kojih bend praktički i ne treba raditi jer dobiva ogroman priljev funta na bankovni račun. Spotovi im nižu milijunske cifre pregleda... Sasvim očekivano, album je nakrcan pop furkama breakbeata s elektronskim dionicama, synthovima, melodijama, baladičnim intervalima, šaputanjima ("YOUtopia"), ponekim izletom u industrial ("Kool-Aid" UK no.21), te onim uobičajenim samplingom, scratchevima, namjernim kvarovima, eksterijernim snimcima njihovih fanova, slatkastim eksperimentima (nintendo-core "Top 10 staTues tHat CriEd bloOd", UK no. 41, "RIP (duskCOre RemIx)"), povremenim d'n'b izbojcima ("a bulleT w-my namE On", "LosT", UK no. 29), J-pop ludorijama ("DarkSide", UK no. 31), stadionskim himnama za bljeskanje mobitelima umjesto upaljačima ("n/A"), pop-punk varijacijama ("sTraNgeRs", UK no. 60), ma i nepotrebnim auto-tune efektima na vokalu frontmena Olyja, ali tako to mora biti jer je to trend. Ajde, razumljivo je to kod primjerice AURORE koja gostuje u tromom, ali i vraški teškom singlu "liMOusIne" ili u još jednoj kolaboraciji "AmEN! (feat. Lil Uzi Vert, Daryl Palumbo & Glassjaw", ali baš na vodeću glaščinu cifrati ovakve cake ko' za naše trap-folk narodnjake, tja…





Fabula je, dakako senzibilno tumbanje tjeskobe i estetike digitalnog života kroz ovakav cybermetal thrash futurizam s apokaliptičnim predznacima, a teško je uočiti što se sve prekrajalo nakon odlaska Fisha (prisutan je u gotovo polovici materijala) jer je ovo post-pandemijsko buđenje i istraživanje duše, što je ostalo od nje i kamo dalje s pritajenom hrabrošću, pomalo i nostalgijom za vremenima od prije 4-5 godina. Takav pristup ovdje je razdvojen s 3 instrumentala nazvanih "[ost]" kao 'original soundtracks' u neprepoznatljivom electro maniru s kojim niti najžešćim fanovima ne bi na pamet palo da su to upravo oni, te su ovakvom kompletnom stilizacijom bacili vraški izazov svim svojim konkurentima i sljedbenicima. A za kraj, ovdje se nalazi možda jedna od najboljih pjesama u bendovom katalogu posljednjih sezona: predzadnja "DiE4u" (UK no. 41) potpuno se primaknuvši vječitim uzorima Linkin Park, no kao suštu opoziciju za završnicu napravili su r'n'b baladu "Dig It", onako, skoro za Eurosong samo da je skraćena sa 5 na 3 minute.



Promotrimo, svaka čast ovakvom bendu koji se spektakularno proslavio s metalcoreom kojeg njegovi konkurenti ne mogu dosegnuti. Stvorili su popularne podžanrove unutar njega okrenuvši ga u pop prilagođen za radio eter što također nije nova stvar u metalu, naklonjeni su uglavnom srednjoškolcima koje tjeraju da se osjećaju kao kreteni uz himničnost, priznanje ovisnosti i spolne orijentacije, izdaji frendova, otimanju cura i dečki, bacanja antireligijskih paradigmi, uh ovdje ima stih 'ako se Isus Krist vrati, ubiti ćemo ga dvaput' u spomenutoj "a bulleT w-my namE On", te se glazbeno ovdje miješa niz žanrova i stilova koji održavaju mladost i vitalnost. Uz spomenute, tu su još transgresivan hyperpop, trap, EDM, pa čak i Deftones plagijati sa sitnim repeticijama nejasnih riffova, a kako se čini, prilikom rada na albumu nisu niti pomišljali da je bilo koja ideja loša ili pretjerana. Moj stav je da ovo nije ukusno režiran album, već silovana spačka poput bacanja nekog velikog brenda u smeće zato jer je kapitalistički mogul. Nekima se ovo može činiti inovantno i privlačno, a u stvari je mamac za djecu koja padaju na neugodne i provokativne tekstove.



Ono što se ranije dešavalo u metalcoreu sličnih bendova, primjerice Enter Shikari ili Attack Attack! koji su znali kombinirati elektroniku, bila je šarmantna energija tinejdžera stvorena u podrumima i garažama, no ovaj svijetonazor publike Bring Me The Horizin se nikad nije susreo s time, pa čak niti s onim eksperimentalnim pokušajem Korna kada su napravili onaj čudno sprtljan dubstep/ nu-metal album "The Path of Totality", a o Limp Bizkitu ne treba niti govoriti. Ovo jeste nastavak prirodne evolucije benda koji mnogo toga mijenja u metalu, ali je ovaj puta pretjerao s vremenskom pop kapsulom kakva će vjerojatno biti uobičajena za 2-3 desetljeća i imati ćemo neke Nove Fosile, zabavnjake, a sasvim moguće i narodnjake s ovakvim šlihom. Treći nastavak "Post Human" slijedi, a valjda i neki koncert u bližoj okolici, ako ne u Zagrebu (onaj iz 2011. je bio otkazan www.terapija.net/njuz.asp?ID=11491), da vidimo kako ova sva čudesa funkcioniraju na pozornici.

Naslovi: 1.[ost] dreamseeker, 2.YOUtopia, 3.Kool-Aid, 4.Top 10 staTues tHat CriEd bloOd, 5.liMOusIne (feat. AURORA), 6.DarkSide, 7.a bulleT w-my namE On, 8.[ost] (spi)ritual, 9.n/A, 10.LosT, 11.sTraNgeRs, 12.RIP (duskCOre RemIx), 13.AmEN! (feat. Lil Uzi Vert, Daryl Palumbo & Glassjaw, 14.[ost] puss-e, 15.DiE4u, 16.DIg It

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 09/06/2024