Čovjek bi se poveselio kad vidi da je ovako značajan bend realizirao nešto pod naslovom "Lo-Files". Ono, nešto sirovo s njihovih proba, neke skice, nedovršene pjesme, odnosno komadiće nekih stvarateljskih trenutaka koji im čame, a uzgred, došlo je vrijeme da se i objave. Ih, eh, ima ovdje čak 23 pjesme iz različitih faza karijere naslovljenih njihovim najnovijim štosom z@my3Nam@ $10va s kojekakvim §lmβ0£imǞ, jes' to je ta prokušana internet fora uz pušenje e-lule s aromom vanilije i cimeta, a za hipstere i jagode, maline, limete, limuna, po željama. Početkom 2025. napravili su obradu Oasis "Wonderwall" jer su glasine od Manchestera do Sheffielda zborile po mnogim seoskim pubovima kako se braća Gallagher ponovno druže, a za tu prigodu se frontmen Oli Sykes ošišao na brit-pop ranjglicu, nabacio crne cvikse i glumatao potišteno otuđenog i neshvaćenog Liama što je bila zgodna caka za pecanje 3 milijuna youtube pregleda. Ma i stvarčina je sasvim ok u njihovom žestokom pop-metalcore izrazu.



Pa onda bi se i očekivalo nešto slično, ali ne. Brus. Zajeb. Ovih sveukupno 80 minuta je osmišljeno s nekolicinom njima omiljenih lo-fi producenata (između ostalih Casiio, No Spirit, drxnk i Mondo Loops) koji su preradili originale u chill-out zonu opuštanja fokusiranog za spavanje i isključivanje iz bilo kakve kurentne atmosfere, a sve je to pušteno na youtube 10. srpnja da se beskonačno vrti kao perpetuum mobile koji se jednom stavi u pogon, giba se, ne troši energiju i obavlja koristan mehanički proces. Zgodna ideja, ali u ovome slučaju je sasvim deseto od onoga što je definitivno značajno za bend i njegov poznati metalcore s kojime su promjenili štošta u žanru unaprijedivši ga modernom tehnologijom i dovitljivim idejama.

Full album:



Materijal je, po mom mišljenju, za moj ukus, smrtno dosadan, ali svaka čast ovakvom značajnom bendu da se ne plaši zaroniti na sasvim drugačiji stilski teritorij blizak trip-hop/ acid-jazz/ r'n'b/ trap-hop načinu. No, ama baš svaka prerada pati od zlokobnog uništenja samopouzdanja nalikujući jedna drugoj gotovo kao jaje jajetu. Precizirajući ambijent vibracije poznatih tema iz kojih su izbačeni scream vokali, gitare i ritam sekcija, a korišteni, to jest konvertirani u elektronski siže, brojne im pit himne za headbanging i bijesno koprcanje ovdje apsolutno gube na svojoj autohtonosti kao da lebdite na tužnom rave tulumu s previše samozatajnim DJ-om koji je već nakon ponoći odlučio 'spustiti' atmosferu u očekivanju fajrunta, a vama prvi prevoz dolazi tek za dva-tri sata. A uz to se niste niti zabavili jer ovdje se čak ne može niti zaplesati, pitajući se kako ste uopće i zašto došli na ovaj tulum eterično slušajući kozmičko padanje britanske kiše koja vam oduzima životnu snagu. Koji puta se tu desi i neka sinergija svjetlucavog acid-jazz ambijenta, pa poneka insinuacija na staru kompjutersku igricu, filtrirani video, sanjiv i dezorijentirajuće pospani, supijano bezvezni razgovor s frendovima od kojeg ionako nitko nije imao nikakve koristi, a drugi dan ga se nitko i nije sjećao. Najradije je u takvim trenucima nestati nego biti prisutan s kompromisima, bolje otići pod topli pokrivač. Ustvari, ovdje su svi oni njihovi energični trenuci pretvoreni u nesnosno nepodnošljivu dosadnu patetiku za koju niste niti znali da postoji. Možda ovo nekome zaista treba, ali taj onda nije fan Bring Me The Horizon. Ovo je za obožavatelje ambijentalne instrumentalne pop i new-age glazbe, za one koji nemaju ama baš nikavih afiniteta, samo bitno da je nježno, sentimentalno, romantično i tugaljivo. Podloga za spremanje ručka idealnoj porodici u kojoj nema stresova, a niti uzbuđenja zbog nekog sportskog događaja. Čekam supruga s posla i djecu da mi se vrate iz škole. Davno je Jim Kerr u kreativnim danima Simple Minds rekao 'mi nismo komercijalan bend jer ne sviramo glazbu za domačice'. Bring Me The Horizon su se s ovime remiksevima pretvorili baš u to. Komotno na ove instrumentale može zapjevati Oliver Dragojević, Dalibor Brun, Meri Cetinić, Mladen Grdović, a bome Mišo bi rekao 'nemate pravu pjesmu za mene, bas pedala je previše naglašena, fuzz činelu treba izbaciti, previše koristite synth, sve to treba svirati mandolina kad me društvo zove na čašu vina da mi gitara tiho svira'.

Bio bih budala da kažem kako ovaj album vjerojatno nikad više neću slušati. Možda mi ponekad zatreba baš upravo ovo u nekim, tko zna kakvim situacijama, kada glazba postaje kulisa nečega stvarno nježnog, možda jako lošeg, to jest, primjena ovog albuma je višestruka i neobavezna, sasvim drugačije od onog što znamo o metalcore zvijezdama Bring Me The Horizon. Mnogo toga nalikuje na našeg genijalca Milana Petkovića u kompresiranim varijantama.

Naslovi: 1.canyoufeelmy3.tmpx, 2.(U)topia.drm, 3.In_the_dark.ech, 4.followU.bnd, 5.Darkside.verXx, 6.king_sl@yer.fmk, 7.sL33, 8.drwn.vvv, 9.losT_404.nll, 10.seenitallbefore_xx.arch, 11.parasite.ev3, 12.med!cine.fbk, 13.koolaid.xxo, 14.d1g_it.core, 15.DOOMED.errX, 16.avalanche_.drft, 17. 1DayTheOnlyButterfliesWillBlnurChestAsuMarchTowardsUrDeath.finx, 18.sTr4nG3r5.vsn0, 19.1x1.syncd, 20.shadowm0ses.frq, 21.m0th3r.tng, 22.DiE4u.sysrsk, 23.Throne.GOD

Ocjena (1-10): 4.5

horvi // 17/07/2025