Što se tiče Ministry, tu je odavno sve poznato, jer mnogo toga ustvari zavisi o gitarističkom raspoloženju Monte Pittmana na koji način će urediti riffove. I naravno, ništa bez Al Jourgensenovog zabavljačkog revolta i frustracije koja se na ovome 16 studijskom albumu okomila, pa na koga drugog nego na Donalda Trumpa jer je ovo izborna godina s brutalnim medijskim obračunima i prepucavanjima na relaciji Trump - Biden. Kuku lele Americi ako Trump dobije izbore, a po svemu sudeći, stari Al je više nego ikad uvjereniji da su njegovi zemljaci sve više gluplji i zatucaniji stremeći u doba divljeg zapada od prije dva stoljeća. Ispunjen oštrim političkim komentarima, lingvistički zvrkavo nazvan 'nada-opijum za mase' iliti 'obećanje ludom radovanje', nemilosrdno živcira i podjebava stočarku gomilu brojnim sočnim stihovima nakrcanih šovinizmom ka Incel podsekti i općim mizoginim tendencijama koje, izgleda prolaze ispod radara donoseći mnoge latentne opasnosti od kojih se Trump redovito crveni kao rak pokušavajući zavaravati javnost i medije prebacivajući krivicu na neki drugi teren. U nekim prigodama stari Al ga zove 'vašim omiljenim tiraninom' s privlačnom sposobnošću da manipulacijom iskrivljuje stvarnost kroz korporacije jer ima stotine tisuća podanika i poltrona koji imaju velike koristi od njega. Sad, s druge strane, ako Trump dobije izbore, sve ovo sa čime se Al konfrontira može komotno pasti u zapećak kao i zadnjih 5 albuma s kojima je tek rijetke uvjerio da je George Bush bio zadnji šupak, a Barack Obama neophodno potreban crni klaun samo da zadovolji ispušni ventil afroameričke populacije koju su još koncem 80-ih prerano najavljivali Public Enemy da će do kraja 20. stoljeća konačno jedan crnac biti američki predsjednik. Kod Ala je sve ovo show nafurane zafrkancije od, na svu sreću samo 42 minute s 8 autorskih stvari i jednom iznenađujućom obradom "Ricky's hand" starog Fad Gadgeta iz davne 1980. u rasplesanom EBM maniru D.A.F., a sam početak albuma je po običaju natovaren najžešćim pjesmama "B.D.E." (kratica za big dick energy) ponuđenom za ruganje svakom usranom govnaru koji se deklarira kao alfa mužjak nastavivši satiru na singl "Goddamn white trash" i "Just stop oil" prizivajući se na "Rio Grande Blood" iz 2006., a onda se mnogo toga revalorizira s gostovanjem Jello Biafre u "Ayran embarrassment" gdje iznervirano donosi politički pamflet, te Eugene Huntz (Gogol Bordello) razmetljivo kritizira u "Cult of suffering", zavodljivoj temi s mnogo orgulja, ali i obilnim uzorcima riffova koji podsjećaju da se u zvuku i stilu benda malo toga mijenja od albuma na album.



Činjenica da je ekipa sklona ponavljati davno postavljene stilizacije jest thrash "TV song 16 edition" koja je do sada imala nekoliko ranijih varijacija, a "New religion" pak ima polovičnu snagu rane Metallice i Slayer s obilatom ironijom ka inzistiranju kojekakvih službi da se uguraju u ljudske živote, pa i njihove spavaće sobe. Naravno, tu su i brojni samplovi iz radio i TV medija kojima se pljuje u oči društvenim mrežama, podmukloj smetnji takozvanih kulturnih ratova i pljačkanju planeta pucajući svim sredstvima na prevare i laži, a tko je bolji maestro u tome o starog Ala koji je često varao vlastitu smrt kada je bio teški ovisnik o heroinu zezajući se s ekipom na bliskoj relaciji, ovaj puta očekivajući glavnog aktera Trumpa da postane pokojnik.



Također, pouzdano je poznato da se nikad Al nije upuštao u suptilnosti, samo u nazubljene pobune, pa tako kad već sve ide dođavola u pakao, on s bendom želi biti u konačnom padu jer kod njega ne postoji nada da će se svijet razvedriti, niti bilo kakav vid optimizma. Od nadolazeće apokalipse stvara zlonamjernu ironiju barbarski gazeći ionako mali stupanj ljudskog dostojanstva vibrirajući pravedničkim bijesom očekivajući što skoriji krah pod izlikom 'rekao sam vam još davno' pucajući rafale hrđavih čavala u pokvarene morone pri tome zabavljajući istomišljenike. S ovakvim protuotrovom za političke nekorektnosti i gluposti s maloumnim mainstream stavovima, ovo bi mogao biti još jedan od onih albuma kada bi Ministry odlučili prekinuti rad i onda se suprotstaviti toj odluci da imaju još dovoljno intuicija za stvaranje novog subverzivno konfrontacijskog nasljednika.

Naslovi: 1.B.D.E., 2.Goddamn white trash, 3.Just stop oil, 4.Ayran embarrassment, 5.TV song 16 edition, 6.New religion, 7.It's not pretty, 8.Cult of suffering, 9.Ricky's hand (Fad Gadget cover)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/03/2024